Grize nokte, siše palac, igra se kosom, kopa nos?

Jesu li naslovom navedene navike samo faza normalnog razvojnog procesa, tj. nisu razlog za uzbunu ili smatrate da se roditelj valja zabrinuti nad navedenim "navikama" i pomoći djetetu riješiti ih se? Ukoliko da, na koji način?
"Navika je izraziti oblik ponašanja koji se neprestano ponavlja", kažu psiholozi. Djeca su obično lišena svijesnosti takovog ponašanja.
Zamjetih, nedugo nakon polaska u vrtić da Ivan "vrti" uvojak kose. Svjesna ponavljanja te radnje, zabrinula sam se, no nisam glasno izrazila negodovanje. Međutim, taj običaj je u njega zadnjih mjeseci izraženiji, zamjećujem da nesvjesno ponavlja tu radnju, neovisno od situacija u kojima se nalazi.

Pokušala sam sebi laički objasniti ishodište te nesvjesne radnje. Ivan nikad nije sisao palac, nije podnosio dudu i nismo je koristili pa se nismo ni "borili" s tom vrsti navike. Nema običaj kopati nos, za grickanje noktiju još je nejak. No, kosu vrti kažiprstom, u razgovoru, igri, pri gledanju crtića ... . Ranije, mlađi, nikad to nije činio do polaska u vrtić. U vrtić rado ide, nikad ne negoduje niti se opire, dapače. Oduševljeni je pristalica vrtića i vrtičkih igara u kojima rado sudjeluje. Nakon prvog neugodnog tjedna prilagodbe ( grizem druge, pokušavam oteti drugome što želim, ne želim spavati/odmarati se, niti želim dijeliti ), prihvatio je nepisana pravila grupe i teta i s vrtićem nemamo problema. Dapače, negoduje kad valja ići kući: "Još ću se malo poigrati s djecom".
Dakle, nisam polazak u vrtič tumačila stresnim, premda sve upućuje na to. Obiteljski odnosi su idealni i odbacujem i tu moguću dvojbu. Što li je problem? Je li išta problem?

Biste li navedeno tumačili kao obrambeni mehanizam kojim dijete ublažava tjeskobu, napetost ili kakovo stresno iskustvo? O istom ne verbalizira - nesvjestan je stresa ili ga potiskuje?

Ima li vaše dijete kakove navike i koje? Ukoliko vam se iste ne sviđaju, kako ih se nastojite riješiti i nastojite li ih se riješiti ili ih tolerirate kao prolaznu fazu?

Hmmm. Moja mala isto vrti pramen kose...kad se nešto duboko zamisli. Tad najčešće ni ne čuje kad joj govorim da prestane vrtiti... Odluta mislima jako daleko, ili bolje reći duboko.
Ne pridajem tome pozornost u smislu da je to posljedica nekog stresa, iako i sama ponekad imam slične pokrete, nesvjesne naravno, dok o nečemu mozgam.
Da grize nokte, siše palac...to bih nastojala upornije otkloniti, no od ovoga nema neke velike "štete" pa to ne činim.

Inače, i ja sam dosta "motorički" tip - bolje i brže razmišljam dok istovremeno nešto činim, hodam, pa makar samo "mrdam" nogom. :: Iako to ne činim iz "nervoze"

Moja je veliki dudanja i jos tu i tamo trazi dudu, pogotvo kad je iscrpljena. Vani rijetko ima dudu kao i doma sve rijede no pred spavanje se sjeti.Iako je sama baci nakon nekoliko min.

Micat smo je poceli malo po malo tipa izgubili smo,zaboravili, fuj je moramo je oprati a nemamo gdje.. svaki put neka nova prica i ostali smo na jednoj koja nam je za hitne intervencije umora. Koji su uistinu rijetki.

Medutim primjetih da ju je pocelo biti i sram u drustvu starije djecice ( 4-5 god-ti su nam idoli) cucat il traziti dudu pa onda zna cackati s prsticima po ustima i to kaziprstom,ne cuca vec vrti i dodiruje po usnicama. Al samo kad je izrazito umorna inace nema naviku stavljat prste u usta.
Ni ko manja nije imala naviku trpat ista u usta, u njih su mogla uc samo dude. Stogao sam pripisala dugom periodu dudanja i znam da je bila do nedavno veliki duda ovisnik,i da se te navike ne moze rijesiti preko noci vec da treba.
I ne smatram dudu utjehom, u njenoj dobi il nesto slicno vec da joj je to sada cista navika.

moji nemaju šta vrtiti pramen jer su kratko ošišani ali da imaju možda i bi. Zasada nemaju neki takav "tik" no kako B kaže i ja sam "motorički " tip i meni vječno noga mrda ili nešto, nemogu ni sjediti ni ležati na miru a vidim da su i oni slični pa možda je to samo kako kome "baci na nešto" Zasad prati i to je to, opominjati ga nema smisla jer to ne radi svjesno.

Nastojim ne opominjati. Nesvjestan je te radnje. Poput Paole, na isti način, kad je "zaronjen" mislima u nešto, vrti pramen kose, uvijek na istoj strani glavice. Učestalo to čini, toliko da smo u nedoumici ošišati ga jer kratki pramen tada, valjda neće moći "frkati".
Milo mi da ne smatrate navedenu, nesvjesnu radnju, posljedicom stresa ili izrazom tjeskobe. Moja prvotna reakcija uvijek bude negativistička.
Svojedobno, kao školarka imadoh naviku čupkati obrvu dok učim. Bogme prestadoh u trenutku kad u zrcalu vidjeh sebe s pol obrve. I danas, ulovim sebe, pokatkad, da činim isto. No svjesno se "stopiram".
Moj mlađi brat dugo se borio s nemilom navikom grickanja noktiju. I jedna i druga radnja u našim slučajevima jest izraz napetosti i svojevrsne unutarnje tjeskobe, bila.
Mi bijasmo odrasliji tada, no teško smo se voljno odučili ne činiti navedeno.

od svega navedenog jedino su nokti problem jer se oni najcesce grizu od nervoze ili kao odjek stanja u obitelji. sisanje palca je jedna navika od beba dana, vrtit pramen kose je eto to, i ja se dan danas znam zamislit i vrtit opramen kose

Lana vrti kosu,al ne svoju nego moju ,i to već jako duuugo,možda je počela i prije nego je napunila 1god,i još uvijek traje,bilo je puno intezivnije dok je imala dudu,sad dosta rijeđe,al ipak posegne za njom :?:

blago svima vama!
mi smo na kopanju nosa-skoro pa uvijek-zamisljeno ili ne,u drustvu ili sami,u igri,pred tv-om,setnji.....
zivo me zanima kada ce poceti u snu kopati nos.

pomislila sam na gliste. nema ih.
a sada polako pomisljam na skare i rezanje prstiju.

ispocetka sam svako toliko rekla jer nisam htjela braniti ili od toga raditi neku frku.
onda mi je polako pocelo smetati da me zazove u autu i da kada se ja okrenem dobijem ispruzeni prst i smrklju na njemu uz jedan andjeoski ponosni osmjeh. BLJAK!
zna puhati nos i koristi maramice koje uvijek nosi u svojoj torbici.
ovlazujemo zrak doma,a nije joj nos smrkljav jer ga najnormalnije cistimo kada se umivamo ujutro i navecer.

ja sam vise luda od kopanja nosa jer sada nam je to "in" skoro pa 5mj.

e da barem vrti kosicu u krug.