INFEKCIJA CHLAMYDIOM TRACHOMATIS

ŠTO JE KLAMIDIJA

Klamidija (Chlamydia trachomatis) je bakterija koja inficira sluznice ženskog i muškog spolnog i mokraćnog sustava.

INFEKCIJA KLAMIDIJOM

Infekcija klamidijom kod oko 75 % žena i oko 50 % muškaraca ne uzrokuje smetnje niti znakove upale, sve dok se ne razviju nepopravljiva oštećenja spolnih organa.
Simptomi upale se kod manjeg broja zaraženih osoba javljaju unutar 1 do 3 tjedna nakon infekcije.
Kada se otkriju posljedice "tihe" infekcije, najčešće neplodnost žene ili muškarca, obično je prošlo dulje vrijeme (više godina) od početne infekcije.

UČESTALOST


Infekcija klamidijom je najčešća dijagnosticirana spolno prenosiva bolest uzrokovana bakterijama u razvijenim zemljama.

Stvarna učestalost infekcije klamidijom nije poznata jer inficirane osobe uglavnom ne znaju da su zaražene i ne podvrgavaju se testiranju.
Pacijentima koji se jave sa znakovima upale spolnih organa, često se daju lijekovi bez prethodnog uzimanja uzoraka za laboratorijske testove kojima se jedino može utvrditi pravi uzročnik bolesti.
Za našu zemlju podaci prikupljeni u ograničenim studijama provedenim od 1997. do 2003. godine kreću se između 7 i 15 % spolno aktivnih osoba oba spola u dobi do 24 godine.

NAČINI INFEKCIJE

Klamidija se prenosi tijekom spolnog odnosa, ali postoje i mogućnosti zaraze nespolnim putem (bazeni, sportske dvorane, javni WC i sl.). Svaka spolno aktivna osoba može biti zaražena klamidijom, a da toga nije svjesna.
Osobito su ugrožene mlade osobe od početka spolne aktivnosti do 25-30 godina jer je u toj dobi sluznica spolnih organa još nezrela te stoga podložna infekciji.
Novorođenče se može zaraziti od inficirane majke tijekom poroda.



POSLJEDICE DUGOTRAJNE NELIJEČENE INFEKCIJE KLAMIDIJOM



Dugotrajna infekcija klamidijom može dovesti do nastanka nepopravljivih oštećenja spolnih organa i kod onih osoba koje nemaju smetnji ili vidljivih znakova upale.


Kronične upale maternice, jajovoda i područja zdjelice nastaju kod oko 40 % žena. Posljedica kronične upale su trajna oštećenja tkiva koja uzrokuju kroničnu bol, neplodnost i vanmaternične trudnoće (stanje potencijalno opasno po život).
Kod trudnica može doći do spontanog pobačaja ili preranog poroda uslijed infekcije maternice i ploda u trudnoći.
Klamidija je najčešći uzročnik upale pluća i upale sluznice oka novorođenčadi koja se zaraze tijekom poroda od inficirane majke.

Kod muškaraca može doći do kronične upale prostate i spolnih žlijezda. Posljedice kronične upale su bol, neplodnost i povećani rizik od raka prostate.



Alergijske i autoimune reakcije mogu nastati kod žena i muškaraca uslijed dugotrajnog prisustva klamidije u tijelu. Ove reakcije se očituju upalama zglobova, oštećenjima kože i očiju.



ZAŠTITA OD POSLJEDICA INFEKCIJE KLAMIDIJOM



Jedini način zaštite od posljedica infekcije klamidijom je rano otkrivanje i liječenje svake infekcije.

1. Zbog velikog broja prividno zdravih inficiranih osoba preporuča se preventivno testiranje jedan puta godišnje svih spolno aktivnih osoba oba spola kao i
preventivno testiranje na klamidiju svake trudnice;

Testiranje je moguće iz urina za muškarce, a iz obriska vrata maternice za žene primjenom najosjetljivijih DNK PCR testova koji mogu otkriti prisustvo malog broja uzročnika u uzorku, što je najčešće slučaj kod većine inficiranih osoba koje nemaju smetnji niti znakova upale.


2. Kod svake upale u području mokraćnog i spolnog sustava treba provesti testiranje kako bi se isključila infekcija klamidijom.

3. Kod problema neplodnosti treba provesti testiranje na klamidiju kod oba partnera.

KAKO SE DIJAGNOSTICIRA INFEKCIJA KLAMIDIJOM

Liječničkim pregledom nije moguće utvrditi o kojem uzročniku upale se radi.

Papa test nije dijagnostička metoda za dokazivanje uzročnika infekcije ili upale.

Izbor lijekova i uspješnost liječenja ovisi o svojstvima uzročnika pa je važno prije početka liječenja uzeti uzorke za posebne laboratorijske testove kojima je jedino moguće otkriti uzročnika infekcije ili upale.

Za otkrivanje infekcije klamidijom postoje brojni laboratorijski testovi koji se međusobno značajno razlikuju po kvaliteti.
Kvaliteta testa procjenjuje se na temelju njegove osjetljivosti koja se izražava u postocima.
Što je osjetljivost testa viša, test je točniji jer je manja mogućnost lažno negativnog nalaza, odnosno da kod stvarno inficirane osobe nalaz testa bude negativan.

Usporedba točnosti različitih dijagnostičkih testova za klamidiju:

1. Kultura osjetljivost 75 - 85 %
2. Imunoflorescencija (DFA) i imunohistokemija (EIA) 50 - 80 %
3. DNK hibridizacija (Digene HC II, Pace 2) 75 - 85 %
4. DNK PCR 96 - 100 %

U našoj poliklinici primjenjujemo najosjetljivije DNK PCR tastove koji omogućuju otkrivanje infekcije klamidijom kod žena iz obriska vrata maternice i muškaraca iz urina kao dijagnostičkog uzorka. Njihova prednost je mogućnost otkrivanja uzročnika kod zdravih osoba koje ne znaju da su zaražene klamidijom.

LIJEČENJE



Svaku klamidijsku infekciju treba liječiti, bez obzira ima li inficirana osoba smetnje ili nema nikakvih znakova upale.
Ove infekcije, osobito ako se rano otkriju, moguće je uspješno izliječiti primjenom odgovarajućih antibiotika.

Sve spolne partnere zaražene osobe treba testirati i liječiti.

Nakon provedenog liječenja treba ponoviti testiranje 3 tjedna nakon zadnje doze antibiotika kod oba partnera.

Zbog anatomske građe žena kontrolni test treba učiniti iz obriska vrata maternice i iz urina.

Negativan nalaz kontrolnog DNK PCR testa jedini je pouzdani dokaz potpunog izlječenja infekcije.



moderna dijagnostika hr

KAKO SE DIJAGNOSTICIRA INFEKCIJA KLAMIDIJOM



Većina infekcija klamidijom ne uzrokuje uočljive smetnje ili znakove upale. Usprkos tome, kod inficiranih osoba oba spola mogu nastati brojne komplikacije (Vidi: Infekcije klamidijom).

Ukoliko zaražena osoba ima smetnje ili vidljive znakove upale u području spolnih i mokraćnih organa, one se ne razlikuju od upala izazvanih drugim uzročnicima (bakterije, mikoplazme, ureplazma itd.) pa na temelju liječničkog pregleda nije moguće utvrditi o kojem uzročniku se radi.

Papa test nije dijagnostička metoda za dokazivanje uzročnika infekcije ili upale.

Serološke metode se ne smatraju pogodnima za dijagnostiku infekcija klamidijom.



Izbor lijekova i uspješnost liječenja ovisi o svojstvima uzročnika pa je važno prije početka liječenja uzeti uzorke za posebne laboratorijske testove kojima je jedino moguće pouzdano identificirati uzročnika upale.



Za dijagnostiku infekcija klamidijom postoje brojni laboratorijski testovi koji se međusobno razlikuju po točnosti i pouzdanosti nalaza. Kvaliteta testa procjenjuje se na temelju njegove osjetljivosti koja se izražava u postocima. Osjetljivost nam govori kod kojeg će postotka stvarno inficiranih osoba određeni test uspješno otkriti prisustvo uzročnika. Što je osjetljivost testa viša, test je točniji jer je manja mogućnost tzv. "lažno negativnog nalaza", odnosno da kod stvarno inficirane osobe nalaz testa bude negativan.



Za dijagnostiku infekcije klamidijom primjenjuju se slijedeće metode:



1. Kultura osjetljivost: 75 – 85 %



2. Detekcija antigena osjetljivost: 50 – 80 %

- test direktne imunofluorescencije (DFA)

- imunohistokemijska detekcija antigena (EIA)



U ovoj grupi postoji više od 20 različitih komercijalnih dijagnostičkih testova koji se međusobno jako razlikuju po osjetljivosti. Osjetljivost od 50 % znači da svaka druga inficirana osoba dobije lažno negativan nalaz, a osjetljivost od 80 % znači da svaka peta inficirana osoba dobije negativan nalaz testa iako je uzročnik prisutan u njezinom tijelu.



3. Detekcija nukleinskih kiselina uzročnika

- DNK hibridizacija (PACE 2, DIGENE HC II) osjetljivost 75 – 85 %

- DNK amplifikacija (PCR testovi) osjetljivost 96 – 100%



DNK PCR testovi danas su najosjetljiviji dijagnostički testovi koji se primjenjuju u medicini.

Oni omogućuju korištenje urina kod muškaraca kao uzorka u kojem se određuje prisustvo klamidije. Na taj način izbjegava se bolno uzimanje obriska uretre.
I kod žena se može koristiti urin umjesto obriska uretre ako se sumnja na prisustvo klamidije u mokraćnom sustavu.
Zbog razlika u anatomskoj građi, za žene je puno pouzdanije testiranje na klamidiju iz obriska vrata maternice.
Prednost DNK PCR testova je u mogućnosti otkrivanja infekcije kod osoba koje nemaju znakova bolesti, a to je slučaj kod većine žena i muškaraca inficiranih klamidijom.

Rano otkrivanje i liječenje infekcije kod oba partnera jedini je način uspješnog sprečavanja nastanka komplikacija klamidijskih infekcija kao što su neplodnost, alergijske i autoimune reakcije kod osoba oba spola, vanmaternična trudnoća i spontani pobačaji kod žena te infekcije novorođenčadi.





Chlamydia trachomatis DNK PCR test je dijagnostički test koji se zasniva na postupku umnažanja (amplifikacije) klamidijske DNK ako je ovaj uzročnik prisutan u uzorku.
Test je namijenjen otkrivanju klamdije u urinu (za muškarce), u obrisku vrata maternice i u obisku uretre muškaraca.
Osjetljivost testa kod muškaraca je 97 -100 % bez obzira da li se test radi iz urina ili obriska uretre.
Kod žena, osjetljivost testa iz obriska vrata maternice je 97 - 100 % dok je pouzdanost testa iz urina u dokazivanju infekcije spolnih organa u žena prema našem vlastitom iskustvu nezadovoljavajuća.



(Izvori: The Merck Mannual sec. 13 pogl. 164; Medicus 2003. vol. 12 br. 2)

MUŠKARCI NISU POŠTEĐENI


Pogrešno se smatra da spolno prenosive infekcije kod muškaraca redovito izazivaju upalne smetnje zbog kojih oni potraže pomoć liječnika i tako izbjegnu nastanak kasnijih komplikacija.
Danas se procjenjuje da oko 50 % muškaraca zaraženih klamidijom, najčešćom spolno prenosivom bakterijom, nema smetnji ni znakova upale.
Usprkos tome, klamidija se širi uzlazno unutar spolnog sustava uzrokujući podmukle kronične upale mokraćne cijevi, izvodnih kanala testisa i prostate.
Istraživanja uzroka neplodnosti otkrila su prisustvo klamidije u petine ispitivanih muškaraca.

Najnovija istraživanja švedskih znanstvenika pokazala su da je u muškaraca zaraženih klamidijom polodnost smanjena za čak 33 %.
Pretpostavlja se da bakterija negativno djeluje na spermije, ali postoje i drugi mogući mehanizmi izazivanja neplodnosti.
Smatra se da česte infekcije i upale u mlađoj dobi mogu dovesti do oštećenja zametnih stanica u testisima iz kojih nastaju spermiji.
Procjenjuje se da svaki šesti par u svijetu ima problema s neplodnošću, a u polovini slučajeva neplodan je muškarac.

Osim kronične upale prostate s posljedicama kao što su otežano mokrenje, bolovi ugrožavanje zdravlja cijelog organizma zbog prisustva trajnog upalnog žarišta, smatra se da učestale i dugotrajne upale prostate u mlađoj dobi povećavaju rizik od raka prostate u starijoj dobi.

Zbog svega navedenog preporuča se svim zdravim spolno aktivnim muškarcima jednom godišnje preventivno testiranje na klamidiju.
Zahvaljujući DNK PCR testovima moguće je izbjeći vrlo bolno uzimanje brisa uretre jer su ovi najnoviji testovi dovoljno osjetljivi da jednako uspješno otkrivaju prisustvo uzročnika iz urina.

Ako se otkrije infekcija se jednostavno i uspješno liječi antibioticima.

INFEKCIJE KLAMIDIJOM (C. trachomatis)

1. UČESTALOST

Stvarna učestalost infekcije klamidijom nije poznata jer inficirane osobe uglavnom nemaju nikakvih smetnji niti znakova upale. Za našu zemlju podaci prikupljeni u ograničenim studijama provedenim od 1997. do 2003. godine kreću se između 7 i 15 % spolno aktivnih osoba oba spola u dobi do 24 godine.

2. KOMPLIKACIJE

Dugotrajna infekcija klamidijom može dovesti do nastanka komplikacija i kod onih osoba koje nemaju smetnji ili vidljivih znakova upale. Moguće komplikacije su:
KRONIČNE UPALE kod žena zahvaćaju maternicu, jajovode, malu zdjelicu i potrbušnicu (ponekad izazivaju smetnje koje podsjećaju na upalu žučnog mjehura). Kod muškaraca može doći do kronične upale prostate i spolnih žlijezda;
NEPLODNOST kod oba spola kao posljedica kroničnih upala spolnih organa;
VANMATERNIČNA TRUDNOĆA kod žena zbog priraslica i začepljenja jajovoda nastalih zbog kronične upale;
SPONTANI POBAČAJI kod trudnica kao posljedica infekcije maternice i ploda;
INFEKCIJE NOVOROĐENČADI do kojih može doći tijekom poroda ako je trudnica inficirana klamidijom. Kod novorođenčeta može doći do upale pluća i upale sluznice oka, koja u najtežim slučajevima može završiti sljepoćom (trahom);

ALERGIJSKE I AUTOIMUNE REAKCIJE kod žena i muškaraca uslijed dugotrajnog prisustva klamidije u tijelu. Ove reakcije se očituju upalama zglobova, oštećenjima kože i očiju.

3. ZAŠTITA OD POSLJEDICA INFEKCIJE KLAMIDIJOM

Jedini način zaštite od posljedica infekcije klamidijom je rano otkrivanje i liječenje svake infekcije. To je moguće samo primjenom najosjetljivijih DNK PCR testova koji mogu otkriti prisustvo malog broja uzročnika u uzorku, što je najčešće slučaj kod većine inficiranih osoba koje nemaju smetnji niti znakova upale.
Kao mjere zaštite preporučuju se:
1. testiranje jedan puta godišnje svih spolno aktivnih osoba oba spola koje nemaju smetnji niti znakova upale, osobito mlađih od 35 godina;
2. kod problema neplodnosti provesti testiranje na klamidiju kod oba partnera;
3. preventivno testiranje na klamidiju svake trudnice;
4. kod svake upale u području mokraćnog i spolnog sustava provesti testiranje kako bi se isključila infekcija klamidijom.

Svaku klamidijsku infekciju treba liječiti, bez obzira ima li inficirana osoba smetnje ili nema nikakvih znakova upale. Ove infekcije, osobito ako se rano otkriju, moguće je uspješno izliječiti primjenom odgovarajućih antibiotika.

(Izvori: Medicus 2003. vol.12, br.2; The Merck Mannual sec. 13 pogl. 164)

Prvi leukociti koji počnu sanirati infekciju kod žena zaraženih klamidijom nisu najučinkovitije sredstvo borbe. Ovo bi otkriće moglo otvoriti vrata ubrzanom razvoju cjepiva protiv te spolno prenosive bolesti.

Tijelo se brani protiv infekcija T limfocitima (vrsta leukocita, tj. bijelih krvnih stanica) koji se suprotstavljaju bakterijama i tako prouzroče upalu koja može oštetiti tkivo. S druge strane postoje druge krvne stanice koje smanjuju tu nastalu upalu i štite tkivo. Doktorica Marks je otkrila kako ove protuupalne snage obitavaju u donjem dijelu ženskog genitalnog trakta, te su uglavnom posredovane hormonom IL-10, koji štiti tkivo.

"Rezultati nam pokazuju kako T limfociti koji se mogu boriti s klamidijom nisu koncentrirani u donjem dijelu vagine, a infekcija se može nesmetano popesti sve do maternice", tvrdi Marks.

Sada kada stručnjaci znaju kako se tijelo brani od bakterije klamidije, mogu razviti cjepivo koje unaprjeđuje tu borbu. "U načelu shvaćamo kako bi cjepivo moglo funkcionirati, ali puno je posla pred nama. Vjerujemo kako će ono postati stvarnost kroz nekoliko godina", tvrdi autorica istraživanja Ellen Marks sa švedske Sahlgrenska Akademije.

Prethodna su istraživanja pokazala kako injekcije ne djeluju dovoljno dobro, stoga će se cjepivo morati davati ili putem nazalnog spreja ili u obliku kreme koja se aplicira u vaginu.

Klamidija je spolno prenosiva bolest koju uzrokuje bakterija Chlamydia trachomatis. Mnoge osobe nisu ni svjesne kako su zaražene jer obično infekcija nema nikakve simptome. Bez prikladne terapije antibioticima, bolest može postati kronična, pa čak i dovesti do neplodnosti.

K. Horvat