NOĆNI STRAHOVI

Noćni strahovi su uobičajen poremećaj spavanja kod djece. Prema nekim procjenama, oko 15% djece ima povremene noćne strahove. Iako se najčešće javljaju kod djece između druge i šeste godine, mogu se pojaviti gotovo u bilo kojoj godini.

Smatra ih se normalnim i bezopasnim, no za roditelje mogu biti jako uznemirujući i strašni, pogotovo kada se prvi puta pojave.

Simptomi
Djeca koja prolaze kroz noćne strahove obično se naglo usprave, imaju širom otvorene oči i pogled pun straha i panike, te vrište. Ta djeca se također znoje, brzo dišu i srce im ubrzano udara. Iako će se činiti kao da su budni, za vrijeme noćnog straha, djeca će izgledati zbunjeno, neće ih se moći utješiti i neće vas prepoznati.

Uobičajeni noćni strah traje od 5 do 30 minuta nakon čega dijete nastavi normalno spavati. Ako uspijete probuditi svoje dijete za vrijeme noćnog straha, najvjerojatnije će biti preplašeno i iznervirano, većinom zbog svoje reakcije na noćni strah, pogotovo ako ste vikali kako bi ga probudili. Umjesto da budite dijete iz noćnog straha, najbolje se pobrinuti da je na sigurnom, utješiti ga ako možete i pomoći mu vratiti se spavanju kada završi.

Dijagnoza
Dijagnoza noćnih strahova nastaje iz povijesti djetetovog 'buđenja' rano u noći i vrištanja. Noćne strahove se često zamjenjuje sa noćnim morama, ali za razliku od noćnih strahova, dijete koje ima noćne more lako je probuditi i utješiti.

Drugi problem za mnoge roditelje je to što te epizode izgledaju poput napadaja. Iako se pojedini moždani napadaji, poput epilepsije, mogu učiniti sličnima noćnim strahovima, obično su krati (30 sekundi do nekoliko minuta) i češće se javljaju kod starije djece i odraslih.

Liječenje
Liječenje noćnih strahova obično nije potrebno. Budući da se često javljaju kod djece koja su premorena, određivanje vremena kada se ide spavati i držanje tog plana može pomoći u prevenciji.

Za djecu koja često pate od noćnih strahova može pomoći probuditi ih prije vremena kada se noćni strah obično pojavljuje. Vjeruje se kako to poremeti ili promijeni ciklus spavanja i sprečava pojavu noćnih strahova (to isto vrijedi za mjesečarenje).

Vrlo rijetko, i vrlo kratko, se lijekovi za spavanje mogu koristiti kao prevencija.

Što morate znati

- noćni strahovi još se zovu 'pavor nocturnus'

- Za razliku od noćnih mora, djeca sa noćnim strahovima se ničega ne sjećaju.

- Također, za razliku od noćnih mora, noćni strahovi se obično pojavljuju rano u noći, oko sat do četiri sata nakon odlaska u krevet.

- Ako vaše dijete pati od noćnih strahova, obavijestite babysittere i ostale skrbnike (poput teta u vrtiću) kako bi bili svijesni toga i znali što moraju napraviti ako se pojavi.

- Većina djece preraste noćne strahove.

budi.in

mi se borimo sa ovim nadam se da će prestati uskoro dosta mi jeeeeee

I moja je se M koji puta budi sa tim "terorima" strahovima i mi se sa time borimo i pokušavamo samo biti uz nju jer ona neutješno plače i ne želi nas da ju diramo ni držimo nego čekamo da prođe i da ponovno zaspe. To zna trajati i do 40 minuta

djetetove sobe otvorena preko noći ili ostavite upaljeno svjetlo. Pobrinite se da je dijete tijekom dana zauzeto igrom i drugim aktivnostima kako ne bi ni imalo vremena otploviti u razmišljanja koja bude strahove. S vremenom će shvatiti da se nema čega bojati. U međuvremenu poduzmite sve što može pomoći u ovladavanju situacijom.

Ostavite upaljeno svjetlo
Kod vašeg djeteta možda strah izaziva gusta tama u sobi. U tom slučaju, kako biste ublažili njegov strah, ostavite noću upaljenu stolnu svjetiljku u dječjoj sobi. Tako, probudi li se tijekom noći, dijete neće biti samo u tami, pa neće početi ni paničariti. Možete u dječju sobu staviti svjetlo kojem se može prilagoditi intenzitet sjaja. Pri polasku na počinak postupno smanjujte intenzitet kako bi se dijete naviknulo na sve manje svjetla.

Ako trik s upaljenim svjetlom ne pomogne i vaše se dijete i dalje užasava ulaska u svoju sobu po mraku, to može značiti da se strah još produbio.

Razgovarajte o strahu
Razgovarajte s djetetom o tome čega se doista boji. Djeca su često uznemirena nečim što su vidjela na televiziji, to zatim potiče njihovu maštu i uzrokuje, primjerice, slike duhova svuda uokolo. Stoga, ako vaše dijete kaže da se boji duhova ili drugih natprirodnih bića, nemojte se smijati i nemojte mu reći da je to glupo jer duhovi ionako ne postoje. Razgovarajte o strahu - što budete više razgovarali, bolje ćete moći prepoznati što doista plaši vaše dijete. U razgovoru s vama dijete može spoznati da su njegovi strahovi neutemeljeni. Razgovor neka bude nježan i obziran, ne držite predavanja, nego očuvajte formu pitanja i odgovora.

Poticaj kroz igru
Uz razgovor, pokušajte i igrom. Ohrabrite dijete da legne na nekoliko minuta u svoj krevet u sobi u kojoj je svjetlo ugašeno. Vi stanite izvan sobe, ali tako da vas dijete vidi kroz otvorena vrata, kako bi znalo da je ipak sigurno. Postupno povećavajte vrijeme nakon kojega smije izići iz sobe. Kroz takvu igru "mračne sobe" dijete će se postupno navikavati na boravak u tami. Možete ga i dodatno motivirati: za svako uspješno suočavanje s mrakom dajte mu određeni broj nagradnih bodova (u obliku zvjezdica, malih srca, omiljenih životinja), a kad skupi dogovoreni broj bodova, nagradite ga malim darom.

Ograničite gledanje televizije
Nemojte dopustiti da vaše dijete gleda horore ni filmove s nasiljem i ružnim prizorima. Maloj djeci uopće ne bi trebalo dopustiti gledanje filmova i raznih televizijskih programa, jer nikad ne znate što bi ih moglo uznemiriti. Nemojte se iznenaditi ako je predškolac uznemiren i preplašen glazbenim videom s bljeskanjem svjetala i obojenim licima kakve može vidjeti u svakom glazbenom programu. Radije neka gleda samo crtiće primjerene njegovom dobi. I starija djeca nakon gledanja horora ili trilera s ubojstvima mogu imati problema s usnivanjem noću. Neka gledaju crtiće i komedije dok ne budu dovoljno stara da nadvladaju strahove.

Neka spava u svom krevetu
Djeca koja se boje mraka nerijetko se noću uvlače roditeljima u krevet (češće to čine jedinci, jer nemaju nekoga s kime bi dijelili sobu). Obeshrabrite te pokušaje u početku, jer ako se razvije navika, bit će je teže prekinuti. Ako vam dijete noću dotrči u krevet ili se ušulja, otpratite ga u njegovu sobu. Ostanite s njim neko vrijeme tješeći ga dok se ne smiri. Ako se dijete osjeća bolje, možete napustiti sobu dok je još budno. Ako se teže smiruje, ostanite s njim dok ne zaspi.

Ostali strahovi
Strah od stvarnih bića i pojava
Ponekad djeca razviju strah od stvarnih, opipljivih bića, predmeta i pojava, poput pasa, vode, uniformiranih ljudi..., a nije nužno da dijete pritom doista ima zastrašujuće iskustvo s onim što mu izaziva strah. Prisilno suočavanje s objektom koji izaziva strah, kako bi se dijete uvjerilo da zapravo nije opasan, neće pomoći - sva je prilika da će suočavanje sa psom ili bacanje u vodu probuditi još veći strah. Najčešće djeca sama nadvladaju, bolje reći prerastu, takve strahove. Kod straha od pasa može pomoći, primjerice, igranje psima igračkama.

Strah od smrti
Neka su djeca zastrašena smrću i umiranjem, zato što ne mogu razumjeti što se događa s osobom koja umre. Osim toga, i odrasli ljudi koje djeca gledaju oko sebe zbunjeni su i potreseni zbog smrti bliske osobe. I njima je u toj situaciji teško prihvatiti konačnost života, a kako bi onda to mogli objasniti djeci? Roditelji iz religioznih obitelji nastoje djeci objasniti smrt kroz vjerske termine govoreći, primjerice, da je preminuli otišao s anđelima u raj. Drugi djeci objašnjavaju kako je umrla osoba bila stara, slaba i previše umorna da bi mogla nastaviti živjeti. Važno je da roditelji pred djecom ne djeluju zabrinuto te da ga uvjere kako će još godinama i godinama biti uz njega.

Pitanja tijela
Djeca često reagiraju sa strahom na osobe s tjelesnim nedostacima, što proizlazi iz bojazni da se takvo što može dogoditi i njima. I razlika između muških i ženskih genitalija može biti uzrok brige. Dječaci se plaše da nedostatak penisa u djevojčica može značiti da se dogodilo nešto strašno i da je penis možda otpao, pa strahuju da bi se i njima moglo to dogoditi. Slične misli zabrinjavaju male djevojčice - one pomišljaju kako su lišene važnog dijela tijela zbog razloga koji ne mogu dokučiti. Roditelji trebaju objasniti djeci da je ta razlika posve prirodna i da su muškarci i žene jednostavno različiti.

Neka se djeca u dobi od oko dvije godine bune kod obavljanja velike nužde. Shvaćaju da je stolica proizvod njihova tijela i postavljaju se posesivno prema njoj. Zbog tog ponekad pokazuju strah od pražnjenja crijeva - osjećaju kao da gube dio sebe.

Strah od filmova
Neki roditelji misle da će njihovi predškolci doživjeti film, osobito neki spektakl, kao fascinantno iskustvo. No, time zapravo forsiraju dijete tjerajući ga da čini nešto čemu nije doraslo. Likovi koji su zabavni starijoj djeci mlađu mogu plašiti. Roditelji trebaju znati da djeca mlađa od sedam godina, zbog svoje neograničene maštovitosti, teško razlikuju fikciju i stvarnost. Prema tome, filmovi i nisu dobra ideja za predškolce.

Bez ruganja i smijanja!
Imajte na umu da je strah za dijete vrlo stvaran, čak ako ga vi možda i ne razumijete. Podcjenjivanje straha ili zadirkivanje djeteta da je kukavica neće poboljšati situaciju. Umjesto toga, ohrabrite dijete da govori o svom strahu. Morate učvrstiti povjerenje kod djeteta uvjerivši ga da se ništa loše neće dogoditi i da ste vi u svakom trenutku na njegovoj strani. Važno je da budete suosjećajni, ali ne pretjerujte sa suosjećanjem, jer bi dijete moglo dobiti poruku da je njegov strah opravdan.

Izvor: VitaDatum objave: 01.04.2010

Jedno od desetero djece ispod treće godine ima neki od problema sa spavanjem kao što su noćne more, hodanje, otežano usnivanje ili nesposobnost spavanja u vlastitom krevetu. U dobi ispod dvije godine, najčešći problemi koje majke prijavljivljuju su poremećaj usnivanja i nemogućnost spavanja u kontinuitetu. Nedavno je utvrđeno da problemi sa spavanjem dojenačke dobi perzistiraju i u ranom djetinjstvu.

Autor:
Ana Balažin, dr. med.Bihevioralna insomnija i poremećaj hranjenja
Iako se formalni poremećaji spavanja smatraju ozbiljnijima s medicinske strane gledišta, navedeni problemi sa spavanjem identificirani u ovoj studiji mogu imati značajan učinak na djetetovo raspoloženje, pažnju i učenje, kao i na san roditelja. Autori ističu važnost sna u razvoju djeteta te činjenicu da bi san trebao biti prioritet čitave obitelji.
Djeca koja imaju problema sa spavanjem u dojenačkoj dobi, u usporedbi s djecom koja spavaju dobro, imaju nekoliko puta više šansi da problem sa spavanjem perzistira i u ranom djetinjstvu, rezultati su nove studije objavljene u časopisu Pediatrics.

Istraživački tim iz Dječjeg medicinskog centra u Cincinnatiju proveo je anketu o navikama spavanja djece među više od 250 majki. Anketa je provedena u 4 navrata, u dobi kada su djeca imala 6, 12, 24 i 36 mjeseci.
Pokazalo se da jedno od 10 djece ispod treće godine ima neki od problema sa spavanjem kao što su noćne more, hodanje, otežano usnivanje ili nesposobnost spavanja u vlastitom krevetu. To odgovara rasponu rezultata iz dosadašnjih studija prema kojima 2% - 33% djece ima neki od problema sa spavanjem. Prema rezultatima navedene studije, poremećaj spavanja ostaje prisutan i nakon dojenačke dobi, ali se vrsta poremećaja mijenja kako dijete postaje starije.

U dobi ispod dvije godine, najčešći problemi koje su majke prijavljivale su bili poremećaj usnivanja i nemogućnost spavanja u kontinuitetu. U trećoj godini, djeca su češće imala noćne more i nemir. Pokazalo se da ako dojenče od početka ne pokazuje poteškoće sa spavanjem, velike su šanse da će tako ostati i tijekom ranog djetinjstva. Naime, samo je 6-8% djece koja na početku studije nisu imala problema sa spavanjem razvilo neki od problema tijekom vremena. S druge strane, u 21-35% onih koji su od početka imali problema sa spavanjem, oni su perzistirali do u rano djetinjstvo.

Ova studija jasno pokazuje da djeca ne prerastaju poremećaj spavanja. Stoga je i poruka koja se često daje roditeljima dojenčadi o tome da su poremećaji spavanja tipični i da će proći, pogrešna.

Iako je ova studija bazirano samo na opažanjima roditelja o navikama spavanja njihove djece i da nije uključila djecu koja imaju poremećaj spavanja dijagnosticiran od strane liječnika, ne može se zanemariti rezultat o postotku djece koja hrču. Naime, u ovoj studiji 12-20% djece hrče barem nekoliko noći u tjednu. Autori su također otkrili da roditelji tipično ne smatraju hrkanje problemom sa spavanjem, iako je to glavni simptom poremećaja opstruktivne apneje u snu. Prethodna istraživanja pokazala su da s jedne strane do polovice pedijatara uopće ne pita roditelje o problemima spavanja te da s druge strane roditelji možda niti ne znaju što je normalno a što nije tijekom spavanja. Kao posljedica toga, hrkanje je moguće previdjeti tijekom rutinskih pregleda djece, unatoč znanim rizicima s kojima je povezano, naglasili su autori.

Iako se formalni poremećaji spavanja smatraju ozbiljnijima s medicinske strane gledišta, navedeni problemi sa spavanjem identificirani u ovoj studiji mogu imati značajan učinak na djetetovo raspoloženje, pažnju i učenje, kao i na san roditelja. Autori ističu važnost sna u razvoju djeteta te činjenicu da bi san trebao biti prioritet čitave obitelji. Roditeljima treba savjetovati da insistiraju na odlasku na spavanje u približno isto vrijeme, a nakon svakodnevne ustaljene rutine, s obzirom na to da su ispitivanja pokazala značenje navedenih mjera u postizanju kvalitete sna.

Bihevioralna insomnija i poremećaj hranjenja
Problemi sa spavanjem češći su u djece s poremećajem hranjenja, i obratno. Djeca s poremećajem hranjenja tijekom noći su kraće spavala, odlazila su kasnije na spavanje i imala su produljenu latenciju spavanja. Djeca koja imaju problema sa spavanjem češće su odbijala obroke kao i novu vrstu hrane.
Druga studija, nedavno objavljena od izraelskih autora u časopisu Pediatrics, također se bavila problemima sa spavanjem, odnosno povezanošću između bihevioralne insomnije i poremećaja hranjenja u zdrave djece u dobi od 6 do 36 mjeseci. Bihevioralna insomnija se u ovoj dobnoj skupini javlja u 10-30%, a uključuje poremećaje usnivanja, održavanja sna ili oboje. Prevalencija problema s hranjenjem i ponašanjem tijekom hranjenja u istoj dobnoj skupini je 25 %.

Unatoč sličnostima u samoj prirodi poremećaja, etiologiji, prevalenciji i dobnoj distribuciji bihevioralne insomnije i problem s hranjenjem i ponašanjem tijekom hranjenja, do sada još nije ustanovljena povezanost između ove dvije skupine poremećaja. U studiju je bilo uključeno 681 dijete, 58 s bihevioralnom insomnijom, 76 s poremećajem hranjenja i 547 kontrola. Uključena djeca su bila u dobi od 6 do 36 mjeseci. Podaci su skupljeni uz pomoć upitnika koje su ispunjavali roditelji.

Rezultati su pokazali da su problemi sa spavanjem češći u djece s poremećajem hranjenja, i obratno. Djeca s poremećajem hranjenja tijekom noći su kraće spavala, odlazila su kasnije na spavanje i imala su produljenu latenciju spavanja. Djeca koja imaju problema sa spavanjem češće su odbijala obroke kao i novu vrstu hrane. Rezultati upućuju na to da bihevioralna insomnija povećava rizik za nastanak problema s hranjenjem te da poremećaj hranjenja u dojenačkoj dobi povećava rizik od problema sa spavanjem.

Problemi s hranjenjem djeteta i spavanjem tijekom noći u ranom djetinjstvu češći su nego što je to prepoznato, kako među zdravstvenim djelatnicima, tako i u javnosti. Ova studija pokazuje da bi intervencija u jedan od problema mogla dovesti do poboljšanja na oba plana, odnosno da bi se paralelnom intervencijom mogao se ubrzati proces liječenja i poboljšati ishod. Stoga je važno da liječnici koji se bave poremećajima spavanja i hranjenja imaju saznanja o koegzistiranju ova dva poremećaja, jer to može poboljšati i dijagnostiku i intervenciju. Osim toga, ove je poremećaje od iznimne važnosti prepoznati i zbog toga što mogu biti prva manifestacija roditeljske psihopatologije i problema u interakciji roditelja i djeteta.

Pediatrics doi: 10.1542/peds.2011-0372

Pediatrics doi: 10.1542/peds.2010-2309

Mi smo po prvi put suoceni sa strahom navecer, u svih pet godina je bila neustrasiva cak sam se brinula da mi se dijete aposulatno niceg ne boji jel to normalno i nekako sam to uzela zdravo za gotovo

U zadnje vrijeme svijetlimo kao elektrana , cim vecer padne sva svijetla u stanu nam gore jer se boji da joj nebi dosao neki duh, poslije obavljanje nuzde na wc brise brzinom munje bez da potegne vodu, cepi usi da joj smeta buka
u jednom momentu sam pomislila boze kako je bole usi i zbog cega, onda smo razgovarale i dosli do zakljucka da je ne boli usi ( ja sam odahnula) nego da ju je strah buke kad potegne vodu da ce doci cudoviste iz wc skoljke , i da nam duh ide po kuci kad ugasimo svijetlo
u sobu nece ici niti u bilo koju drugu prostoriju u kuci bez obzira ako su i svijetla upaljena bez mene
Pretpostavila sam da se strah pojavio gledajuci crtic jedan koji iskreno i nije toliko strasljiv no ocito je na nju utjecajo

Puna sam strpljenja i objasnjavanja i pokazivanja da nema nikog u kuci, da je sve zatvoreno,
da je duh lik iz crtica
Da sam ja uz nju da se ne treba plasiti i itd...

Najbolja mi je kad je rekla nervira me mama da se plasim pomozi mi to prevladati, odusevi me koliko je pametna i shvaca da je to samo masta no ne moze si pomoc

Sinoc sam pokusala opet isto upalile smo sva svijetla pogledale sve da je sve ok u kuci, bila je na zahodu, bila sam u hodniku ( kao nesto spremala dovoljno blizu a dovoljno daleko ) napomenula da povuce vodu i da ce vidjet da nije nis strasno a nama nece smrditi i to sve smo kroz smijeh radile potegnula ju je brzinom svijetlosti i dotrcala je do mene prestravljeno gledajuci i onda sam joj pokazala vidis nis strasljivo nije doslo bila je silno ponosna, cak smo pogasile skupa vecinu svijetla i ostavile lagano u hodniku.

danas ujutro je otisla normalno na wc potegnula vodu i dalje gledajuci s nevjericom no hrabrija je i osmijeh joj je bio od uha do uha, i kaze bas sam smijesna
no vidim da je strah i dalje tu cuci no polako cemo mi to prevldati

bravo cure.. pomalo.. a kod mene se nije bojala jučer..ako je okupirana nema vremena misliti na strah

lulu - kakvo je stanje kod tebe ?

dakle klasični noćni strahovi kod nas ne postoje oko pola godine obično kažu da i prođe do 5 god života već pola godine se bojimo ali budni i nije čak htio doć ni do našeg kreveta samo bi plako budan na krevetu za razliku od strahova di bi polu uspavan vrištao bacao se itd
vodila sam ga psihologu koja je rekla da on ima separacijsku anksioznost i da ga ostavimo da spava s nama te da će on sam odlučiti kad će spavati sam da je on jednostavno takvo dijete i tako smo napravili osim povremenog kenjkanja u snu nema scena kao dosada
mene to ubija u pojam jer se ne odmorim jer nema mjesta u krevetu a i antonio nemirno spava i kako ćemo se s obzirom da sma trudna neznam......

Aleksandra je napisao/la:

bravo cure.. pomalo.. a kod mene se nije bojala jučer..ako je okupirana nema vremena misliti na strah

lulu - kakvo je stanje kod tebe ?

nema straha kad je puna kuca i galama
medutim kad smo solo i u kuci je sve tiho, mirno onda kao da se sjeti
vidjet cemo kako ce biti veceras, polako kako bi ona rekla mi cemo to prevladati

Moji su imali 2-3 puta napadaj noćnog straha, ali to i nije takav problem ( osim što razbudi sve u kući)...a strah od mraka se povremeno javi kod V. u smislu da navečer "ne bi" sam išo u kupatilo oprati zube nego traži društvo...vjerojatno jer je kupatilo odmah do stepenica za na gornji kat koji ga izgleda malo plaši. Ne bi on to priznao, svjestan je da duhovi i ostala čudovišta ne postoje, ali očito osjeća neugodu kad padne mrak i on bi najradije upalio sva svjetla, ali ipak to ne radi. No, kad mu se spava ode sam u svoj krevet i pogasi svjetlo, ne treba mu društvo u sobi, valjda se osjeća sigurno. Na izlasku iz njegove sobe imam malo svjetlo sa senzorom koje se noću pali kad se kraj njega prođe, tako da po noći kad ide na wc osvijetli mu se hodnik i može lako naći put do wca ili prekidač za upaliti svjetlo.

ma meni samo bilo neobicno kako se pocela plasiti i bojati, jer citajuci svugdje ovi strahovi bi trebali proc do 5 godine a nama poceli
pa sam bila zbuki malo
no ok, jucer mirno sve bilo, i bez previse price ugasilo se svijetlo i pritvorila vrata i zaspala
neznam
jutros jedva potegnula vodu , brizna munje iz kupatila je bila

pa meni npr gori svjetlo za na tavan na stepenicama uvijke i zbog njih i zbog mene štedna žarulja i ajmo.. šta sad nije smak svijeta vidjet ćemo šta će biti kad presele gore, moglo bi biti super, a možda bude i straha ipak će biti "jako" odvojeni.

Ugodnije se svi osjećamo ako ima malo svjetla negdje pa put do wc-a nije crni tunel.

Zanimljivo, kod mene je prvo dijete imalo u nekoliko navrata noćne strahove, ali blizanci nikad. Vjerojatno zato jer su stalno zajedno.
Uglavnom, ti strahovi prođu već u predškolskoj ili ranoj školskoj dobi.