CRTANJE

Odmah na početku da kažem ne očekujem od svog djeteta slikara.
Borna ima 4 godine 2 mjeseca a još uvjek crta tako da šara. Crteži njegove skupine izledaju prilično drukčije. Već su tu nekakvi ljudi, zečići, kućice...
I danas pitam tetu trebam li se brinuti zbog toga, tj. punoviše posvetiti pažnju tome i više ga prisiljavati da crtamo ili ne? JEr ja probam al se sve to svede na neke sasvim druge aktivnosti tj. uglavnom ja crtam.

Laknulo mi je barem s jedne strane što je teta to primjetila, a vraga ne bi, i lijepo mi kaže da je jedina razlika između njega i trogodišnjaka što on koristi više boja i kao to nije problematično ali trebalo bi ga više poticati na crtanje.
Osim što sam bjesna, jer po meni bi tete koje svaki dan s njima rade, trebale me uputiti što se događa i kako to ispraviti.

Zanima dali je to normalno, do kad uopće se to tolerira, i kako mu pomoći? On kao i sva djeca ne voli raditi ono što mu ne ide, ali on se ni ne trudi. On je zaključio da je njemu to preteško i ni ne trudi se.
Kako mu pristupiti da postignemo neki cilj, da stekne sigurnost i počne neššto crtati a da ga ne tlačim da mu to postane noćna mora.
A zanima me i što je točno tome razlog, ovo gore samo moja pretpostavka, i može li to utjecati kasnije na njegov interes za brojke, slova, školu?

Iako ga zanimaju i brojke i slova, neke zna, pita me koji je koji broj, slovo... ali usmeno pisati ne pokušava. I ne brine me to brinu me slike.
Pomagajte majke moje sveznalice

pa ja mislim da ne se trebaš zabrinjavati jer svatko je u nečem drugom bolji možda će on jednom rasturati matematiku a iz likovnog imati 2 možda da kući malo crtaš kroz igru kad se igra s nečim npr vlakić ajde mi sad to nacrtaj a i kad braco bude veći mislim da će mu biti zanimljivije

A šta da ti kažem, sve je to individuano.
Domi crta "ala Borna" uglavnom šara, preferira crnu :uf: a kad treba obojati bojanku npr ne boja lijepo do crte već pola pošara i vani. Reklo bi se antitalenat.
Dani pak crta kućice, ljude, ljudima prste, oči , detalje, boja do crte, jako voli crtati i skoro svaki dan crta. Npr zadnja 2 dana mu je fora markerom markirati isprintane stranice ali to napravi tako lijepo ravno da ja nebi bolje.

Posvećujem im se isto tj sigurno puno manje nego ti Borni a razlika je dan i noć. Jednostavno nije svako dijete za sve. Mislim da zasad to nije ništa zabrinjavajuće.
Maja, Vejanka i Branka bi nam mogle stručnije malo reći kad se šta očeuje da djete crta

Ne znam, ja sam u duši štreberica, mlađa djete u obitelji koja je od brata svašta naučila.
Moram priznati da se ne ubijam baš od toga da nešto radim s tim na tom pitanju, al očito bi ipak morala. _Samo kako da ne zamrzi?
Što je najgore kaže teta on ispriča cijelu bajku do detalja što je to na slici....

I ja sam štreberica ali znaš koji događaj pamtim iz prvog razreda ?
Za zadaću je bilo nacrtajte zebru - TKO ŽELI ! nije bilo obavezno ali moji su naravno inzistirali da ja nacrtam zebru i uz natezanje i suze ja sam nacrtala zebru i dobila opisni Odličan ! ali tu zebru neću nikad zaboraviti.

mlađoj djeci je uvjek lakše jer imaju bolji uzor od sebe. No u vrtiću primječujem da ima još djece koja crtaju kao Domi i Borna dakle nije to baš taako čudno.

Moja Luca je manja nego tvoj Borna, i uoce ne pokazuje interes za crtanje dok sam primjetila djecica njenog uzrasta jako voli sarat no zato je Luca pokazala bar po meni dobar dar za slaganje kockica, sortiranje po boji, velicini.... Slaze i ima ideje u slaganju da ja mnogo puta ostanem zabezeknuta i posto smo cesto same znam da joj nitko nije mogao pomoc al da nismo,mnogo puta ne bi povjerovala da je to napravila ona jedan dvogodisnjak.

Slazem se sa Alex mozda tvoj Borna nije likovni tip i ne voli se na taj nacin izrazavat vjerujem da je zato mozda bolji u necem drugom.
Ja isto kao dijete nisam voljela crtati jer mi nije islo kao drugima al sam voljela precrtavati, bojati....

Mislim draga da nije nis strasno, no velim ja imam dvogodisnjaka pa mozda nisam neko mjerilo mame sa starijom djecicom ce bolje znat.

evo citam i neznam sta rec jer su mi skripte sa faksa negdje daleko :hihi:

sala mala... kao sto si i sama zakljucila, netko crta bolje netko malo manje bolje. meni bi zanimljivije bilo promatrati njegovu motoriku, tj finu motoriku

ako on nema problema sa drzanjem olovke, ako nema problema sa povlacenjem linija onda ja ne vidim problem (dok se ne uhvatim skripte :hihi: )

sasa, a to sto upotrebljava crnu, mozda postoji vrlo jednostavan razlog, mozda mu bas crna uvijek dopadne u ruku, mozda mu se svida jer ostavlja najjasniji trag, mozda voli kontrast....

i jos bi dodala, razvoj crteza prolazi kroz faze. onako univerzalno za sve faze je da sa cca 4god prede iz faze crckanja u fazu nekakvih shema di te sarotine postaju manje intenzivne i lagano se pretvaraju u oblike

kao i sve faze, u neke dijete ude ranije, tj izade iz neke faze ranije i obratno, u neku fazu ude kasnije i iz neke izade kasnije

[You must be registered and logged in to see this link.]

evo ti link. ovo je odprilike to sto bi te moglo zanimati

Nisam dječji psiholog, no budem se pisala o našem iskustvu s "crtanjem". Crtež je najneposredniji način kojim dijete komunicira s odraslima, posebno sa svojim roditeljima.
Važno je da roditelji poznaju govor crteža. Poticati crtanje, (i hvat olovke ), u razdoblju kada dijete ne zna ili ne može verbalizirati sve misli i osjećaje, smatram važnim. No, ja sam likovnjak nesuđeni i to crtkanje u Ivana, pratim.
Razgovaraj s njim dok crta, upitaj što je nacrtao, pohvali pokušaj crtanja, motiviraj na crtanje.
Mojem sinku najprvo bilo uzbuđujuće "slikati" kistom i temperama. Bojadisao bi pomno i dugoooo. Bili smo u fazi krugova, crtica, šaranja, prešli na "likove" i "kuće" s četiri godine. Na psiho testu s 4 godine, prije nego li pošao u vrtić ove jeseni, zahtijevali da nacrta: krug, trokut, pravokutnik, znak jednakosti, kuću i osobu. Te crteže procijenjivali. Bila sam iznenađena.:uf:
Danas, u vrtiću crta ljude punoglavce s rukama i prstima, očima, ustima, kosom. Još uvijek, nemušto, no trudi se. I najvažnije, voli biti upitan i pohvaljen za nacrtano.
S početka je negodovao i ljutio se ukoliko ga bojica ne bi "slušala", no ovladavši tehnikom crtanja, postajao je opušteniji i danas, rado crta. Bojadiše "neuredno", no koristi više boja, za razliku od nekoć kad sve bijaše jednobojno.

O crtežima i bojama više pišu educiraniji ( tekst podudaran sadržaju u linku koji Maja navela ).

"Prema mentalnoj i kronološkoj zrelosti i realizaciji crteža možemo posmatrati dječiju likovnu ekspresiju kroz tri perioda.

Period “škarabanja” (2-3 godine)

“Škrabanje” je kod djeteta haotično, jer ono nije ovladalo motorikom i prostorom. Crte koje povlači po papiru su centripetalne i centrifugalne ili imaju oblik nepravilnih koncentričnih krugova. Olovku drži nesigurno zbog čega dolazi do nesigurnih i nekoordiniranih pokreta. Ovaj razvojni stupanj dječijeg crtanja u stvari je motorička igra. Sadržaj nema značenje već je samo spoljni produkt motoričke djelatnosti, pri čemu dijete doživljva veliko zadovoljstvo. (Ne smijemo dijete siliti da crte povlači sistematski jer bi to bilo isto kao da dijete u govornoj fazi neartikulisanih glasova silimo da govori rečenice.

Period simboličkog izražavanja (4-8 godina)

U 3. godini života psihički normalno razvijeno dijete otkriva da likovnim prikazivanjem može nešto izraziti. Ovaj nivo u razvoju crtanja odgovara sticanju simbola u razvoju govora. Dijete u ovom periodu ne crta predmete u realističnom izgledu, nego ih crta prema onome što o njima zna. U početnom periodu simboličkog crtanja dijete crta ljude češće nego predmete. U stvari, crta ono što je ze njega najznačajnije. Najprije crta ljude, zatim životinje, kuće, automobile, oblake, drveće, itd.

U periodu između 4. i 7. godine dječiji crteži se počinju diferencirati, dijete prikazuje stvarnost (shematski crteži). Ono crta po sjećanju, odnosno onako kako zamišlja čovjeka ili predmet. Ljudska figura sastoji se od nepotpune glave (krug), zajedno sa dvije noge (dvije linije povučene iz kruga), rijeđe dvije ruke (dvije linije na suprotnim stranama kruga). Često ovu formu likovnog izraza nazivamo “punoglavac”. Kuće ili neki drugi predmeti na dječijim crtežima u ovom periodu su često providni (rendgen slike).

Krajem ovog perioda dolazi do otkrića povezanosti boje i crtanog objekta. Ljudska figura koju je ranije predstavljao “punoglavac” sada je potpuno zamijenjena figurom koja ima glavu i trup, kao i dodatne detalje.

Radovi djece u ovoj dobi puni su boja i često šarmantni odraslom posmatraču zbog slobode izražavanja i kreativnosti.

Emocionalni razvoj i crtanje

Dijete doživljava razne emocije: veselo je, tužno, žalosno, uznemireno, ljuto, uzbuđeno, nezadovoljno. Sva ova stanja su normalna. Ako dijete živi u stabilnom porodičnom okruženju gdje su pored fizioloških zadovoljene i njegove emocionalne potrebe (ljubav, naklonost i toplina roditelja), ono se osjeća sigurno i sretno, ali ako u sredini u kojoj živi ne nailazi na zadovoljavanje ovih potreba, ono se ne osjeća dobro. Afektivne doživljaje i želje kroz crtež dijete izražava individualnim simbolima, koji su vijek u neposrednoj vezi sa životom, što znači da dijete u crtež unosi svoje želje, težnje, maštanja, razna osjećanja, kao što su ljubav, prijateljstvo, mržnja, zavist, razdražljivost, potištenost.

U slobodno crtanje dijete uvijek unosi ono što ga najviše emocionalno privlači ili odbija. Ono što ga privlači stavlja u prvi plan, crtež boji svijetlim bojama, a ono prema čemu ocjeća antipatiju obično crta maleno i tamnim bojama. Impulsivna i energična djeca crtaju smjelo, dok plašljiva, povlače tanke nesigurne linije, uokviruju crtež ili ga crtaju u uglu papira. U mnogim dječijim crtežima pojavljuje se sunce. Neki autori smatraju da ta djeca ne pokazuju emocionalne teškoće.

Ometanje dječjeg stvaralaštva

Zbog nepoznavanja i nerazumijevanja uloge i funkcije dječjeg stvaralaštva u razvoju djece može doći do njegovog ometanja. To se najčešće događa zbog želje okoline da nauči dijete kako nešto nacrtati, naslikati i napraviti. Time se postiže obrnut učinak, umjesto razvoja i interesa djeteta za rad, dijete obično odustane od svojih oblika i prelazi na više ili manje uspješno oponašanje datih uzoraka.
Načini na koji se može ometati kreativnost možemo podijeliti na dvije grupe. Prvu čine svi oblici direktnog interveniranja u dječje radove:

Crtanje djeci

Ovo je najdrastičniji primjer negativnog upletanja u razvoj dječnjih likovnih sposobnosti. Nacrtane oblike djeca u biti ne razumiju, ali zbog autoriteta odraslih ona ih pokušavaju oponašati. Time se prekida prirodni način opažanja, shvaćanja i stvaranja oblika u djece i navikavaju se na pasivnost.

Ispravljanje dječjih oblika

Svako podučavanje djece kako da nešto nacrtaju, naslikaju ili naprave narušava vlastita viđenja djece i stvara kod njih nepovjerenje u vlastite oblike, te u njima budi osjećaj nemoći i nesigurnosti.

Slikovnice za bojenje

Jednostavni oblici u slikovnicama se lako urezuju u dječje pamćenje i vraćaju se iz njega kad god im zatreba sličan oblik. Suprotno tome, ispunjavanjem naturalističkih oblika dijete postaje svjesno njihove složenosti i realističnosti koja je njemu nedostupna, iz čega ono može zaključiti da nije sposobno za likovni rad.

Urednost i preciznost

Inzistiranje na urednosti i čistoći radova obično rezultira suprotnim učinkom, precizno crtanje samo po sebi nije nikakva vrijednost, a slučajne mrlje ne umanjuju vrijednost rada, već su njegov cilj unutrašnji procesi koje je taj rad potaknuo u djetetu.

Ekspresivna vrijednost boje u dječijem crtežu

U okviru stupnja svog psihofizičkog razvoja djeca postupno otkrivaju boje kao osobine stvari. Dječiji crteži u boji su spontana projekcija njihove nutrine. Same boje nam otkrivaju dječiji emocionalni život, linije i figure nam otkrivaju stepen samokontrole, prostorne dimenzije otkrivaju nam uticaj okoline na dječiji karakter.

Djeca koja pretežno crtaju toplim bojama (crvena, žuta i narančasta) posjeduju spontanu iskrenu osjećajnost i prijateljstvo prema drugima.

Djeca koja pretežno crtaju hladnim bojama (zelena, plava, smeđa i crna) otkrivaju kontrolirano ponašanje, ne nameću se drugima, rado se igraju sama, racionalnih su interesa, upravljaju se prema vlastitim mislima. Kod nekih se može uočiti agresivnost i osvetoljubivost.

Pretjerana upotreba crvene boje može izražavati pretjerano afektivnu ili čak agresivnu prirodu. Pretjerana upotreba žute boje izražava infantilno, spontano i osjećajno biće. Pretjerana upotreba smeđe boje preovladava u crtežima djece koja su odrasla u okolini s pretjeranim higijenskim zahtjevima. Pretežna upotreba crne boje uvijek znači pomanjkanje osjećanja ili neugodnog životnog stanja, koje dijete ne može prevladati. Takva djeca potiskuju svoja osjećanja i strah, realistički su usmjerena, ističu intelektualne interese, često su usamljenici, najradije se igraju sami, a ako upotrebljavaju površinski crnu boju znači da su se našli u osjećajnoj krizi.

Likovna ekspresija pomaže djetetu da se oslobodi psihičke napetosti da razvija sposobnost opažanja, predstavljanja, samosvijest, istrajnost, radnu disciplinu, smisao za kulturnu zabavu i estetska doživljavanja. Likovni izraz treba biti odraz djetetovog gledanja i opažanja, a ne izvirati iz naučenih šablona. Djetetu je dovoljno dati u ruke olovku, papir i bojice i diskretno usmjeravati njegov rad (poželjno je oduzeti gumicu, koja je simbol nesigurnosti pri crtanju). Sve što dijete ostvari treba primati s pohvalama i oduševljenjem, kao njegov uspjeh. Negativna kritika dječijeg crteža je nedopustiva, jer time podstičemo bojažljivost i neodlučnost, otpor prema stvaralaštvu. ( navod:Suada Selvić, prof. pedagogije i psihologije; odgoj.com )

Ukoliko ne želi crtati. Shvatljivo mi je da odbija ono što mu teško, neka "vježba" hvat olovke drugačije kroz igru. Ja Ivanu dala dasku i neotrovnu boju za drvo i kist. Dok ja farbala drveni stolac, da mi ne smeta, njemu dadoh pinel i pituru i: Piturivaj. To mu se svidjelo. Nakon drvaca raznoraznih počeo je piturivat temperama ( opet debeli kist ) po papiru i tek nakon toga uhvatio je olovku/bojicu u ruke. Isprva mu bilo teško, često je odustajao, bojanke ne bile mu mile, no tijekom vremena kad svladao držanje olovke, crtati mu postalo milo.
Sačekaj, nisu sva djeca ista. Moj sinak nauči pjesmicu u kratkom roku i otpjeva je bez greške, ali ga slova ne zanimaju isuviše. Broji do dvadeset, pobjeđuje nas u igri čovječe ne ljuti se, ali se boji popeti na tobogan u vrtiću. Ne brigaj, zbog toga što mu crtanje nije milo, neće teže svladavati gradivo, niti teže učiti kad bude stariji.
Ja sam od onih talentiranih za crtanje ( rekoše stručnjaci ), bila od malena, no taj talenat osim vizualne memorije, nije mi bio posebnija ni bolja startna osnova za učenje drugih sadržaja u životu.
Neka te veseli činjenica da želi i može ispričati priču iz nacrtanog. To jest važno. ::

Vejanka i hvala na ovim uputama.

Citajuci vase postove, odmah me podsjetilo na mene i moju sestru. Ona kao totalni antitalenat za crtanje. Sa svojih 30 godina i dalje crta ljude kao Cica Glisa :hihi: Ja bih za sebe rekla da dobro crtam i uvijek sam to voljela. E sad, ona je uvijek bila odlican djak, sve petice (naravno iz likovnog poklonjena da ne kvari prosjek ), a ja ne, nego vrlodobar.
Tako da ce se malac vjerovatno iskazati na nekom drugom, njemu interesantnijem polju ::

I jos nesto...prilikom upisa u skolu izmedju raznih testova, imali smo zadatak i nacrtati nekakv crtez po sopstvenom izboru. Na zavrsetku skole, u osmom razredu dobili smo te crteze. Moj je bio ni manej ni vise nego "policijski" auto, sav obojan crnom bojom, sa malim tinu-ninu na krovu i vozacem u obliku Cica Glise Mogu da zamislim sta su psihlozi mislili o tome, uzevsi u obzir da su sva ostala djeca iz razreda (i djevojcice i djecaci) crtali kucice, leptirice, cvijece A sta da radim, ja sam se kao mala uvijek igrala sa auticima, u pijesku sa drugom. Lutke i lastis su za mene bili potpuno nezanimljivi.

mp je napisao/la:

.... moju sestru. Ona kao totalni antitalenat za crtanje. Sa svojih 30 godina i dalje crta ljude kao Cica Glisa :hihi: Ja bih za sebe rekla da dobro crtam i uvijek sam to voljela. E sad, ona je uvijek bila odlican djak, sve petice (naravno iz likovnog poklonjena da ne kvari prosjek )....

Nisam ti sestra, ali kao da pišeš o meni. :hihi:

Stručno mišljenje su ti već Vejanka i Maja napisale, ja bih samo iz osobnog iskustva. Oduvijek sam mrzila crtati slobodnom rukom (bez ravnala, šestara...) i iz glave (mašte). Kad bih nešto morala nacrtati, to je u meni izazivalo grozan stres, ma koliko mala bila, zato ga molim te ne tjeraj da crta ako neće.
Danas ja crtam gore od svoje petogodišnjakinje! Sreća pa je ona naslijedila tu crtu od oca, a njima nije jasno kako ja ne znam nacrtati psa! Ne znam, ne ide mi. Ako imam pred sobom sliku psa, omjer 1:1 kakav trebam nacrtati, onda nekako, ako nemam...maltene čiča gliša! Tempere i vodene...noćna mora! Olovka, tuš, ugljen, linorez...nekako.
Boje - teško. Crno-bijela ...nekako.
Nisam imala psih. problema iako sam kao mala uvijek "crtala" najradije običnom olovkom i to uz pomoć ravnala, šestara. Tehničko crtanje - omiljeni predmet i tu sam zaista bila najbolja u razredu.

U vrtićkoj grupi petogodišnjaka tek sad pomalo dečki crtaju, do sad je to bilo samo šaranje i kad bi tete stavile crtarije na pano moglo se bez pol muke reći što su crtale cure a što dečki. Oni valjda malo kasnije razvijaju tu finu motoriku, držanje olovke.... Zato, daj mu vremena.... ::

vejanka.... svaka cast..... super tekst.

Luka je zadnjih mjesec dana poceo "crtati"..... To je u biti saranje.... koristi razne boje, vuce crte, crta krugove tj. krumpire i to ga jako veseli.... Nacrta neku svrljotinu i onda kaze da je to pauk.... itd. I jako voli da mu se crta.... a sada vidim da je to pogreska..... hm......

Leona obožava crtati paukove i naživcira se dok ju pohvale s kako lijepo sunčeko.
Sa 2,5 je počela crtati face s rukicama, nogama, oko, nos, kosa..pa je sad stala, slaže puzzle..itd.

moja starija je s dvije godine nacratala mene-mamu,da sam skoro pala sa stolice...to je bio vidljiv oblik čovjeka s rukama,nogama,glavom,čak i nosom u obliku @ ali je bio tamo,a odjeća mi bila pravokutna...taj crtež sam spremila i čuvam ga za uspomenu..čak sam i datum stavila da ne zaboravim kad je to bilo....
ona je likovnjak,i to teški,u vrtiću,njezini radovi su uvijek bili na panou,išli gradonačelnicima za vrijeme maškara,itd...

ALI ,ona je perfekcionista..to znači sve sitnice,sve ama baš sve mora biti savršeno...ako nije,ljutnja do neba..na koga,pa,valjda na sebe...i na cijeli svijet..ali ni to nije dobro...

Neki dan je njezina slika izabrana za prvu nagradu u kategoriji od 1.-4-razreda,neki crtež u akvarel tehnici,strašilo sa svim mogućim detaljima..čak i kukuruz iza njega....
puštala sam joj da se sama razvija,išla je neko vrijeme u lik.radionicu,al onda ju je pustila,jer cure njezine nisu išle...
sama je učila čitati i pisati slova iz kalendara(prepisivala ih je) ali kad sam joj htjela nešto ja pokazati ili je pokušati naučiti,nije htjela-tvrdoglava!

Ja tu njezinu kreativnost ne smatram nečim jako jako važnim,niti je ne silim da je razvija,jer ni ne mogu...ali isto tako,ima djece koja idu s njom u 3.razred,pa crtaju kao vrtićka djeca,a ostalo im ide savršeno... I sve super! U biti ako ih pokušavamo nečemu podučiti,shvatila sam da razvijaju averziju prema tome....

ova malena,još je mala,ali ne pokazuje volju za crtanjem,više za popravljanjem i alatom

:hihi: al vidjet ćemo kako će to dalje ići....

Eto,ja odužih...al takva je situacija kod nas....

ja bi rekla da ti imas jedno malo nadareno kreativno dijete. njeguj to i potici ju da se likovno izrazava i napreduje ::

detalji lica dolaze puno kasnije, puno puno kasnije

Hvala cure, Majo na linku, i Vejanka isto na pozamašnom i poučnom tekstu, baš je to ono što mi je trebalo. Pokušati ću ga nenametljjivo kolko je to moguće poticati da više crta pa će oblici valjda doći sami po sebi.

Daisy je napisao/la:

Ja tu njezinu kreativnost ne smatram nečim jako jako važnim,niti je ne silim da je razvija,jer ni ne mogu...

Vjerujem da ne misliš onako kako osobno citirano iščitavam. Nadarenost tvoje djevojčice jest važna, za nju posebno. Možda je iste još nesvjesna, no bit će. Biti kreativan na silu, smatram, nije moguće. Poticati kreaciju gdje se nazire, jako je važno jer biti kreativan znači pronalaziti nova rješenja, ideje, zamisli,ostvarivati rezultate koji su jedinstveni, originalni i novi. Tvoja djevojčica posjeduje likovni talenat, šteta bi bila prepustiti ga isključivo njoj samoj.
Zamislimo li da imamo dijete koje s lakoćom usvaja strane jezike, naravno da bi nam ta spoznaja bila važna i trudili bismo mu ponuditi sadržaje kojima bi svoju nadarenost razvijao i više i bilo bi nam jako, jako važno. Pjeva li kao "slavuj" ili crta izvrsno, što mogu učiniti kao netko tko je u djeteta prepoznao taj dar? Trudit ćemo se, nenametljivo mu ponuditi i motivirati ga na srodne sadržaje, ne bi li taj svoj (nad) dar iskoristio još i više.

Citat :

Prema analizama autorica Winner i Martino (1993, prema grupi autora, 2004.) likovni se talent ne pojavljuje često u predškolskom razdoblju. Likovno darovita djeca faze likovnog razvoja (faza šaranja, faza slučajne reprezentacije, faza pokušaja postizanja namjerne sličnosti predmeta i crteža, faza nastanka jednostavnih slika) prolaze mnogo brže od prosječne djece. Glavni pokazatelj likovne darovitosti jest sposobnost djeteta da proizvede prepoznatljive oblike najmanje godinu dana prije svojih vršnjaka. Tako likovno darovita djeca već u dobi od dvije godine mogu nacrtati krug koji predstavlja jabuku, a također i bazičnu crtu na kojoj jabuka stoji. Darovito dijete će vrlo brzo prijeći fazu slučajne reprezentacije, pokušaja postizanja namjerne sličnosti predmeta i crteža i faze jednostavnih slika, te će rano ući u fazu realističnog prikaza stvarnosti, vjerno oponašajući objektivnu sliku predmeta, dodajući složene pojedinosti koje prosječno dijete i ne primjećuje niti je za njih zainteresirano. Likovno talentirano dijete vrlo će brzo postići slike poput odrasloga, složene slike koje pokazuju nastojanje da se razumije struktura predmeta, kao i vještinu u postizanju oblika, boje i kompozicije. Ona imaju i slijedeće osobine: uporno zadržavanje i istraživanje određene teme; proizvodnja velikog broja likova stripova; svakidašnje i dugotrajno crtanje i slikanje umjesto igre i drugih aktivnosti. Čini se da bitnu razliku između uobičajenog likovnog razvoja i razvoja likovno darovitog djeteta leži u tri bitne karakteristike:

1. likovno prosječna djeca barataju naučenim likovnim shemama; likovno nadareni se oslanjaju na zapamćene pojedinosti neke doživljene situacije;
2. likovno daroviti ranije ovladaju likovnim vještinama prikazivanja kao što su postizanje rotacije, skraćenja, perspektiva, sijena.
3. likovno darovito dijete nije sposobnije samo u likovnom izražavanju nego ima povećanu osjetljivost za oblike, boju, teksturu, položaj i pokret.

( navod:http://www.roda.hr/tekstovi.php?TekstID=7&Tekst2ID=&Show=2420

Ukoliko je link na stranice neprimjeren, neka bude uklonjen, no sadržaj teksta pod nazivom Darovitost vrlo je dobro i iscrpno i stručno obrađen i edukativan. ::

tekst je super,

ma naravno da nisam mislila da sad to smatram nečim normalnim ili nevažnim,ali isto tako svi moji pokušaji diskretni da se to razvija,padaju u vodu jer je jako tvrdoglava i mora po svoju ili nikako...ali isto tako,ona je jedno dijete s kojim treba puno radiiti jer ima neke svoje stavove koji su dosta krivi i ne mogu je krstiti drukčije...
npr.ona zna da crta puno bolje od vršnjaka,i svako spominjanje nečega što bi trebalo taj talent još malo više razvijati,završi riječima:"pa ja znam crtati,i meni više ne treba učiti crtati jer ja bolje crtam nego ostali" .. to joj je ostalo od malena od silnih pohvala koje je dobivala od okoline ...jako je egocentrična,i pokušavam to staviti na neku normalnu razinu,i držat pod kontrolom... crtanje je samo jedna stvar,ja moram s njom raditi na svim drugim poljima,jer sve što napravi a nije savršeno ili netko napravi bolje nego ona,završi obješenim nosom...žalošću,frustriranosti ,i sl.

takva je osoba da sve prima k srcu,i ne trpi savjete ili objašnjenja,ako ona sama to na neki način ne uvidi...dosta je teško tako raditi s njom,ali ide pomalo...i vidim pomaka na bolje..ipak je ona već velika cura....smatram darovitost važnom,ali pred njom to toliko ne spominjem,jer zajedno je to nešto o čemu priča cijeli dan i hvali se ... a to ne želim...

zato sam to tako napisala..
eto zakomplicirah malo....naše ponašanje spada već u odgoj djeteta i psihologiju,možda ne na ovu temu,al eto...istresoh dušu...