JESTE LI ZNALI.....(novosti iz zdravstva...)

First topic message reminder :

KOMENTARI DOBRODOŠLI....


Britanski zdravstveni stručnjaci smatraju da ljudski plod ne može osjetiti bol prije 24. tjedna gestacijske, jer veze između živaca u mozgu još nisu dovoljno razvijene da bi plod mogao osjetiti bol.

U istraživanju britanskog kraljevskog društva opstetričara i ginekologa zaključeno je da veze između živaca u mozgu nisu dovoljno razvijene da bi plod imao percepciju boli prije 24. tjedna, što je u Britaniji zakonom dopušten rok za prekid trudnoće.

Istraživanje je naručila britanska vlada nakon što se povela rasprava o spuštanju te granice na 20. tjedan trudnoće. Jedan od glavnih argumenata pobornika spuštanja granice bio je upravo osjećaj boli kod fetusa.

Znanstvenici su utvrdili da je plod čak i nakon 24. tjedna u stanju "stalne uspavanosti poput nesvjestice ili sedacije" te da stoga nema razloga za promjenu zakona o pobačaju.


Hina|Net.hr
25.06.2010.

Afte


Afte su bolest koja nije zarazna, a karakteriziraju je ulceracije na dijelovima oralne sluznice koja nije keratinizirana. Pokušamo li to klinički analizirati možemo reći da afte obilježava nepredvidiv nastanak i ponavljanje nepoznatog uzroka, a smatra se defektom staničnog imuniteta.


Velik broj pacijenata nastanak afti povezuje s kiselim napicima, začinjenom hranom, blažim ozljedama sluznice i stresom.

Pacijenti mogu imati snižene vrijednosti željeza, vitamina B12, folne kiseline, alergiju na hranu (gluten), bolesti digestivnog trakta (Chronova bolest, celijakija, ulcerozni kolitis) i autoimuni poremećaj.

Postoje tri različita oblika afti:
1. male
2. velike
3. herpetiformne ulceracije.

Male afte
Male afte su najčešće, izbiju u jednom ili više malih ulkusa, cijele sedam do deset dana bez ožiljka. Ne javljaju se na sluznici gingive i tvrdog nepca. Obično se javljaju na nekeratiziranoj sluznici.

Velike afte
Velike afte zovu se još i Suttonova bolest ili periadenitis mucosa necrotica recurrens. Stvaraju veće ulceracije - do jednog centimetra, traju dulje - tjednima, te mogu zahvatiti i keratiziranu sluznicu, bolne su i cijele sa ožiljkom.

Herpetiformne ulceracije
Herpetiformne ulceracije su veličine milimetar do dva, izuzetno su bolne, masovne i javljaju se na mjestima na kojima i male afte (na nekeratiniziranoj sluznici).

U pacijenata kod kojih se afte rjeđe javljaju, terapija je simptomatska, uglavnom se ordiniraju preparati sa lokalnim anestetičnim sredstvima te tvari koje pospješuju epitelizaciju, odnosno cijeljenje epitela. Usta se ispiru otopinom 3-4 puta dnevno.

Pacijentima u kojih se afte češće javljaju ordiniraju se sistematski kortikosteroidi, a nakon toga topikalno (na oboljelo mjesto).

Takvim pacijentima preporučljivo je uzimati preparate koji poboljšavaju imunitet.

Pacijenti u kojih se afte često javljaju trebaju posjetiti doktora dentalne medicine kako bi im on svojom terapijom kontrolirao simptome i produžio nastanak recidiva.

Žarko Udiljak, dr.med.dent.





HKLD

E.coli O157 povezana s bolestima srca


Osobe koje su bile zaražene E.coli O157 mogu godinama kasnije imati veći rizik za bolesti srca i povišeni krvni tlak, objavili su kanadski znanstvenici.


Podaci prikupljeni od gotovo 2000 ispitanika sugeriraju kako ovaj soj bakterije može i udvostručiti rizik za srčani udar, piše British Medical Journal.

Istraživači stoga preporučuju redovne godišnje preglede čak i za pacijente koji su se naizgled potpuno oporavili od infekcije.

E.coli O157 može prouzročiti teški gastroenteritis, a dovoljan je kontakt s malim brojem bakterija, inače prisutnih u izmetu životinja.

Već je poznato kako ovaj soj E.coli može dovesti do poteškoća sa zdravljem bubrega, dodaju istraživači iz Victoria Hospital u Ontariu.

Istraživači uočeno povećanje rizika objašnjavaju djelovanjem snažnog toksina kojeg izlučuje E.coli O157, sposobnog za izazivanje upalnih procesa.





BBC News

Donirane jajne stanice i preeklampsija


Žene koje koriste donirane jajne stanice prilikom in vitro fertilizacije (IVF) imaju veći rizik za razvoj preeklampsije u odnosu na žene uključene u tradicionalni IVF postupak, pokazala je studija provedena u SAD.


Znanstvenici iz Women and Infants Hospital dodaju kako je začeće uz pomoć IVF-a već poznat čimbenik koji pridonosi izgledima za preeklampsiju, te da je korištenje doniranih jajnih stanica još jedan dodatni faktor rizika.

Novi su podaci dobiveni od 77 žena koje su za IVF koristile donirane jajne stanice te 81 ispitanice koje su za IVF koristile vlastite jajne stanice.

U prvoj skupini se preeklampsija javila kod 17% trudnica, a u drugoj skupini kod 5% ispitanica, piše časopis Obstetrics & Gynecology.

Uz to, preeklampsija je bila češća kod žena koje su zatrudnjele nakon odmrzavanja embrija.

Ranije su studije pokazale kako je preeklampsija češća kod žena koje zatrudne uz pomoć doniranih spermija ili nakon odnosa s novim partnerom, što ukazuje na moguću ulogu imunološkog sustava trudnica.





Reuters

Pretjerano korištenje krema za sunčanje i slabo izlaganje sunčevoj svjetlosti uzrokuju ponovnu pojavu nekad iskorijenjenog rahitisa. Majka koja je svoju kćer premazivala SPF 50 svojom je brigom zamalo deformirala kćerine kosti.
One, naime, žive blizu plaže na Isle Of Wight, jednom od najsunčanijih dijelova V. Brinatnije. Majka djevojčice Lisa Attrill pobrinula se da kći zaštiti s dovoljno kreme s visokim zaštitnim faktorom. No, njezine dobre namjere rezultirale su time da 12-godišnja Tyler pati od nedostatka vitamina koji je mogao dovesti do razvoja rahitisa.

Faktor 50 u kremi za sunčanje onemogućio je stvaranje vitamina D, koji tijelo inače proizvodi kao reakciju na sunčevu svjetlost po koži.

Svjetlost nas čuva od raka debelog crijeva
Tyler je samo jedno od sve većeg broja djece koja zbog zaštite od sunčanja pate od nedostatka vitamina D.

A da pati od nedostatka vitamina D otkrili su liječnici ispitujući zašto se tako sporo oporavlja od operacije kuka (ovaj zahvat nije povezan s nedostatkom vitamina). Osjećala je konstantnu bol i slabost u nogama. Liječnici su joj propisali uzimanje vitamina i tako spriječili razvoj opasnog rahitisa.

I ovaj slučaj ukazuje na potrebu svakodnevnog izlaganja suncu. Liječnici su nedavno objavili da je poželjno po 15 minuta provesti pod podnevnim suncem bez zaštitnih sredstava jer su koristi od toga veće od mogućeg rizika za razvoj tumora.

Rahitis je danas rijetka bolest, a izaziva je nedostatak vitamina D. Simptom bolesti su slabe i lomljive kosti. U ekstremnim slučajevima dovodi do puknuća i deformacija kao što je iskrivljenje kralježnice i nogu.

Naše tijelo 80 posto potrebne količine vitamina D prima putem kemijskog procesa koji se zbiva nakon što dnevna svjetlost bude apsorbirana u kožu. Vitamin D nalazi se i u masnoj ribi, žutanjcima i jetrima.

net hr

Studija objavljena u British Medical Journalu pokazala je da ljudi koji su duže razdoblje uzimali ibuprofen imaju gotovo tri puta veći rizik da dožive moždani ili srčani udar. Ni Voltaren nije idealan.
Veće redovite doze ibuprofena i sličnih tableta protiv bolova mogu povisiti rizik od moždanih i srčanih udara, upozoravaju stručnjaci sa Sveučilišta Bern u Švicarskoj nakon pregledavanja podataka 31 kliničkog ispitivanja s više od 116.000 osoba.

Nema više Voltarena bez recepta
Znanstvenici su ustanovili da visoke doze ibuprofena nose sličan rizik kao i lijekovi protiv bolova koji su zbog sigurnosnih razloga povučeni s tržišta prije par godina.

Ovi lijekovi se obično uzimaju zbog artritisa i bolova u leđima. Ali, liječnici naglašavaju da rizik od moždanog i srčanog udara vreba samo one koji dugo uzimaju visoke doze ibuprofena.

Još jedna često propisivana tableta diclofen, kod nas poznatija kao Voltaren, koja se prodaje i pod imenom Rufenal i Rhumalgan, povisuje rizik od moždanog udara te povećava vjerojatnost od srčanih bolesti i smrti koja je s njima povezana za četiri puta, piše u studiji.

Znanstvenici sugeriraju i da ibuprofen povećava rizik od moždanog udara i smrti zbog srčanih bolesti slično kao i rofecoxib (Vioxx), koji je povučen s tržišta 2004. zbog brige za sigurnost ljudskog zdravlja.

Profesor Peter Jüni, sa Sveučilišta Bern, rekao je: 'Pacijenti su ove lijekove uzimali tri do četiri puta na dan. Uglavnom su ih liječili zbog osteoartritisa i par njih koji su patili zbog reumatoidnog artritisa. Mnogi od njih su starije osobe koje ionako imaju rizične faktore, a oni će se uz ove tablete protiv bolova dodatno povećati.'

'Gledamo li na rizik od moždanog udara, ibuprofen ne izgleda kao dobar lijek. Kad bih patio od kroničnih bolova ne bih ga uzimao jer je rizik prevelik. Tražio bih neke druge opcije," zaključio je.

net hr

Zbunjujući rezultati novog istraživanja pokazuju da je za zdravlje bebe opasno ako je prvih šest mjeseci samo dojite. Ovaj zaključak u suprotnosti je sa starijom preporukom WHO-a i uvjerenjem mnogih majki.
Znanstvenici s londonskog Instituta za zdravlje djece tvrde da isključivo dojenje u prvih šest mjeseci povećava opasnost od anemija i alergija te celijakije. Time su poljuljali preporuku Svjetske zdravstvene organizacije o isključivom dojenju do šestog mjeseca djetetova života.

Dojenje sagorijeva 500 kalorija na dan (17.09.2010.)
Kome sad da majke vjeruju? Novinari Jutarnjeg lista razgovarali su s nekoliko majki. "Još uvijek isključivo dojim svoju petomjesečnu kći i to ću činiti još mjesec dana, baš kao što je moje mlijeko bilo jedina hrana u prvih šest mjeseci mom sinu i starijoj kćeri", kaže Ana Muškić, pobornica dojenja još od svoje prve trudnoće prije šest godina. Njoj je bilo nezamislivo da kupuje mlijeko jer za to, smatra, nije bilo razloga.

"Moja su djeca normalno napredovala, nisu kasnije imala nikakvih alergija. Istina, moja sad petomjesečna beba malo je manje napredovala posljednjeg mjeseca, ali to nije razlog za uzbunu ili da odustanem od dojenja", kaže Ana Muškić, dodajući da njena djeca nisu slabijeg zdravlja od druge djece, nego da im je imunitet još i bolji.

Britanski istraživači preporučuju da se djeci daje i druga hrana već nakon četiri mjeseca jer samim dojenjem djeca ne mogu zadovoljiti energetske potrebe. Osim toga, tvrde, na taj se način povećava opasnost od anemija i alergije te celijakije, a imaju problema s uvođenjem druge vrste hrane na jelovnik, posebno one jačeg okusa.

Mary Fewtrell, iz istraživačkog centra za prehranu djece University Collega u Londonu, tvrdi da bi se djeca trebala isključivo dojiti samo četiri mjeseca, a potom treba uvoditi drugu hranu. Istraživanja navodno pokazuju da je kod isključivo dojene djece zabilježeno više anemija koja se može povezati s kasnijim mentalnim, psihosocijalnim i motoričkim ispadima.

Jutarnji list

PFOA se koristi u posuđu s neprijanjajućim dnom poput teflonskog, pakiranju hrane namijenjenoj obradi u mikrovalnoj pećnici, u sredstvima za uklanjanje mrlja...I uzrokuje bolesti štitnjače.
Britanski istraživački tim sa Sveučilišta Exeter i Medicinske škole Peninsula analizirali su uzorke krvi za američki Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) i kemikalije pronađene na posuđu s neprijanjajućim dnom i ambalaži za hranu povezali s bolešću štitnjače. PFOA poznata i kao C8 ili perfluorooktanoat, proizvodi se od 1940-ih, nalazi se posvuda u našim domovima i već se duže smatra kancerogenom. Novo istraživanje ukazuje da oni kod kojih je pronađena najviša koncentracija PFOA u krvi imaju najveći broj oboljenja štitnjače.

Žene - koje su sklonije oboljenju štitnjače - imaju dvostruko veći rizik, navodi se u studiji. PFOA se koristi u raznim proizvodima uključujući i posuđe s neprijanjajućim dnom poput teflonskog gdje postoji nestabilan na vrlo visokim temperaturama, pakiranju hrane u restoranima brze hrane, u sredstvima za pranje tepiha i uklanjanje mrlja s odjeće. U tijelo ulazi kad ga progutamo ili udahnemo i ne postoji način da se nakon toga smanji njegova razina iz krvi. David Melzer, profesor epidemiologije i javnog zdravlja kaže: "Već se duže sumnja da koncentracije PFOA imaju veze s promjenama u razini hormona štitnjače. Naše analize su pokazale da kod odraslih osoba postoji solidna veza između više koncentracije PFOA u krvi i bolesti štitnjače" Početkom 1990-ih zabrinutost zbog moguće štete za zdravlje koje uzrokuje PFOA (perfluorooctanoic kiselina) i slična kemikalija PFOS potaknula je zdravstvene stručnjake u SAD-u da ih povezuju s tumorima.

Proizvođači su se na koncu složili da će ih postepeno izbacivati iz proizvodnje do 2015. godine. Hormoni štitnjače su naime nužni za održavanje srčanog rada, reguliranje tjelesne temperature te podržavanje niza drugih tjelesnih funkcija uključujući metabolizam, reprodukciju, probavu i mentalno zdravlje. Tamara Galloway, prof. ekotoksikologije sa Sveučilišta Exeter koja je vodila istraživanje rekla je: "Naši rezultati ističu potrebu za daljnjim istraživanjem o utjecaju niske razine kemikalija na zdravlje ljudi, primjerice PFOA koji je općeprisutna u domovima." Ipak drugi stručnjaci ističu da studije na radnicima koji imaju daleko veće koncentracije ovih kemikalija u krvi nisu uočile vezu s problemima štitnjače.



net hr

Lokalni antiseptici kao, u medicini dugo upotrebljavani, klorheksidin u kombinaciji s mliječnom kiselinom predstavlja idealni preparat kako za liječenje blažih oblika infekcija rodnice tako i za prevenciju infekcija zbog poremećenog pH rodnice.

Autor:
Tomislav Meštrović, dr. med.Vaginalne infekcije i antiseptici
Učinkovitost klorheksidina
Važnost laktobacila kao dijela normalne flore
Sastav gela MAVY Femagyn
Zaključak
Literatura
Vaginalne infekcije i antiseptici
U terapiji vaginalnih infekcija uvijek je uz ciljanu terapiju antibioticima ili antimikoticima potrebno davati i preparate za uspostavljanje normalne pH rodnice između 3.8-4.5.
Vaginalne infekcije jedan su od najčešćih problema žena svih dobi, a do upale rodnice može dovesti velik broj različitih uzročnika. Infekcije rodnice mogu nastati egzogenim putem, unosom infekcije izvana ili endogenim putem kada, najčešće zbog povišenja pH rodnice dolazi do umnožavanja bakterija ili gljivica koje normalno obitavaju u rodnici kao tzv. fiziološka flora rodnice. Povišenje pH , odnosno snižavanje kiselosti rodnice javlja se često u uvjetima uzimanja antibiotika, kortikosteroida, kontracepcijskih tableta, u trudnoći, kod žena koje boluju od šećerne bolesti, kod žena koje boluju od sistemskih bolesti, u uvjetima stresa i sl. Stoga je u terapiji vaginalnih infekcija uvijek uz ciljanu terapiju antibioticima ili antimikoticima potrebno davati i preparate za uspostavljanje normalne pH rodnice između 3.8-4.5. Lokalni antiseptici kao, u medicini dugo upotrebljavani, klorheksidin u kombinaciji s mliječnom kiselinom predstavlja idealni preparat kako za liječenje blažih oblika infekcija rodnice tako i za prevenciju infekcija zbog poremećenog pH rodnice.

Procjenjuje se da otprilike 50 do 75% žena oboli od vaginalne kandidoze tijekom života, a bakterijska vaginoza razvije se kod svake treće žene u nekom životnom razdoblju. Ona se povezuje i sa brojnim postoperativnim komplikacijama, posebice nakon histerektomije i kiretaže a u trudnoći povećava rizik od prijevremenog poroda.

Infekcije mogu biti asimptomatske, no često se manifestiraju neugodnim simptomima kao što su osjet svrbeža i peckanja u predjelu vagine, obilan vaginalni iscjedak promijenjene boje i neugodnog mirisa, vulvovaginalni bolovi, dispareunija, eritem, epidermalne abrazije, a u slučaju teške infekcije i bolno mokrenje, edem vulve te napukline vaginalne sluznice. Neprepoznata ili neliječena vaginalna infekcija može se proširiti na druge dijelove reproduktivnog sustava i izazvati ozbiljne posljedice, stoga bi ideal bio spriječiti njihovu pojavu u samom startu.

Za tu svrhu mogu poslužiti razni oblici vaginalnih antiseptika, a danas su najviše u upotrebi preparati na bazi povidon-jodida i klorheksidina. Povidon-jodid je stabilni kemijski spoj povidona i elementarnog joda. Od njegovog otkrića početkom 19. stoljeća naširoko se počeo koristiti za prevenciju i liječenje infekcija kože, kao i za tretiranje raznih rana. Kako je jod također prepoznat kao učinkovit baktericid širokog spektra, posebice u borbi protiv gljiva, plijesni, virusa i protozoarnih parazita, našao je svoje mjesto i u ginekologiji.

U ginekološkoj domeni povidon-jodid se najviše koristi kod vaginitisa uzrokovanih Candidom, parazitom Trichomonas vaginalis ili kod miješanih infekcija. Za te svrhe povidon-jodid formuliran je u obliku spreja, otopina, masti i vaginaleta u koncentraciji 7.5 do 10%. Ipak, brojne studije dokazale su veću učinkovitost klorheksidina u usporedbi s povidon-jodidom, kako kod ginekoloških tako i kod kirurških i drugih indikacija.


Učinkovitost klorheksidina
Klorheksidin pokazuje brz nastup baktericidnog djelovanja, no karakterizira ga i produljena antimikrobna djelotvornost kroz tzv. rezidualni učinak.
Klorheksidin je antiseptik širokog spektra iz skupine bigvanida s djelovanjem na zid bakterijskih uzročnika. Od njegove sinteze 1950. godine koristi se u bolnici i drugim kliničkim ustanovama za čišćenje ruku i rana, te antisepsu kože i sluznica prije operacije ili drugih invazivnih zahvata. Uobičajeni pripravci klorheksidina uključuju otopine na bazi vode i alkohola, gelove i praške, što pruža mogućnost topikalnog korištenja na osobama svih uzrasta.

U nižim koncentracijama klorheksidin se veže na negativno nabijeni stanični zid te dovodi do poremećaja u osmotskom ekvilibriju. U većim pak koncentracijama napada citoplazmatsku membranu bakterija te uzrokuje denaturaciju proteina. Klorheksidin pokazuje brz nastup baktericidnog djelovanja, no karakterizira ga i produljena antimikrobna djelotvornost kroz tzv. rezidualni učinak. Zbog takvog djelovanja učinkovit je protiv gotovo svih mikroorganizama, ovisno o korištenoj formulaciji i koncentraciji. U nižim koncentracijama ima dobar učinak protiv većine gram-pozitivnih bakterija, dok je u većim koncentracijama djelotvoran protiv gram-negativnih uzročnika. U najvišim koncentracijama pokazuje dobar učinak protiv plijesni. Pokazuje dobru virucidnu aktivnost protiv virusa s vanjskim lipidnim omotačem (kao što je HIV, citomegalovirus, RSV, gripa ili virus herpesa), no ne protiv tzv. "golih" virusa (kao što su rotavirus, enterovirus ili adenovirus). Također, nije aktivan protiv mikoplazmi niti spora raznih bakterija.

Uzimajući u obzir korištenje klorheksidina u širokom spektru indikacija, prijavljene nuspojave su vrlo rijetke i uključuju pojave poput kontaktnog dermatitisa i fotosenzitivnosti, a samo u iznimno rijetkim slučajevima i anafilaktički šok. Generalno se za njega može reći da se radi o vrlo sigurnom spoju s poznatim kemijskim djelovanjem. Osim toga, radi se o spoju na kojeg mikroorganizmi (unatoč upotrebi duljoj od 50 godina) nisu razvili rezistenciju.


Važnost laktobacila kao dijela normalne flore
Do poremećaja u odnosima mikroorganizama vaginalne flore dovode brojne sustavne bolesti (poput dijabetesa, uremije, pomanjkanja željeza i vitamina, prekomjerna debljina), ali i uporaba antimikrobnih lijekova, steroida i oralnih kontraceptiva. Također, neprikladni pripravci za pranje s visokim, alkalnim pH vrijednostima te brojni mehanički faktori koji mogu ozlijediti epidermis intimnih dijelova tijela povećavaju osjetljivost na infekcije.
U vaginalnom okružuju zdravih žena dominiraju laktobacili, rod bakterija koji igra važnu ulogu u zaštiti domaćina od urogenitalnih infekcija. Naime, odavno je već prepoznato kako ravnoteža između laktobacila kao dominantne flore i drugih, uglavnom gram-negativnih anaerobnih bakterija može biti narušena, što često rezultira sindromom bakterijske vaginoze. Naravno da osim laktobacila vaginu mogu kolonizirati brojne druge aerobne i anaerobne, gram-pozitivne i gram-negativne bakterije, kao i gljive, premda njihova funkcija još uvijek nije potpuno poznata. Ti organizmi lokaliziraju se tamo gdje su stvoreni uvjeti za njihovo preživljavanje.

Osim toga, prisutnost laktobacila u vaginalnom miljeu izuzetno je bitno zbog fermentacije glikogena u mliječnu kiselinu koja održava kiselost rodnice. Kiselost rodnice (pH između 3,8 i 4,5) važna je kao obrambeni mehanizam od nastanka upalnih procesa. Nekoliko drugih antibakterijskih sastojaka pod nazivom bakteriocini također pružaju sličan oblik zaštite te uključuju peptide pod nazivom acidocin i laktacin. Štoviše, neke vrste kolonizirajućih bakterija imaju mogućnost stvarati proteinske adhezine te se vezati za vaginalne epitelne stanice.

Do poremećaja u odnosima mikroorganizama vaginalne flore dovode brojne sustavne bolesti (poput dijabetesa, uremije, pomanjkanja željeza i vitamina, prekomjerna debljina), ali i uporaba antimikrobnih lijekova, steroida i oralnih kontraceptiva. Također, neprikladni pripravci za pranje s visokim, alkalnim pH vrijednostima te brojni mehanički faktori koji mogu ozlijediti epidermis intimnih dijelova tijela povećavaju osjetljivost na infekcije.


Sastav gela MAVY Femagyn
Gel MAVY Femagyn kombinacijom raznih sastojaka primarno je namijenjen održavanju higijene i njezi intimnih dijelova tijela.

povećaj sliku Gel MAVY Femagyn kombinacijom raznih sastojaka primarno je namijenjen održavanju higijene i njezi intimnih dijelova tijela. Kao glavni sastojak nalazi se klorheksidin čiji pozitivni učinak je već obrazložen, a dodatak mliječne kiseline (koju, ponavljamo, inače stvaraju laktobacili normalne vaginalne flore) omogućuje fiziološku vrijednost pH tog preparata. Treba navesti i druge sastojke gela koji nisu toliko poznati, no mogu doprinijeti ukupnom antiseptičkom učinku gela.

Klimbazol je lokalno antifungalno sredstvo koje je inače uporabu pronašlo u preparatima namijenjenima liječenju gljivične upale kože kod ljudi. Izaziva poremećaj strukture staničnih stijenki gljivičnih mikroorganizama, a pokazuje jaku in vitro i in vivo aktivnost protiv gljive Pityrosporum ovale.

Pantenol je provitamin B5 koji se u organizmu brzo oksidira u pantotenat. Radi o viskoznoj transparentnoj tekućini na sobnoj temperaturi, premda se soli pantotenske kiseline nalaze u obliku praška. Spada u jake stimulatore staničnog rasta i obnove kako epidermisa, tako i dermisa, zbog čega je našao široku primjenu u kozmetičke svrhe. Ima zacjeljujući učinak kod raznih oblika oštećenja kože i sluznica, kao i rana. Smanjuje svrbež, poboljšava hidrataciju i pokazuje znatan protuupalni učinak.

Od prirodnih sastojaka u kombinaciji se nalaze alantoin, bisabolol i kamazulen. Alantoin je u prirodi prisutan u ekstraktima biljke Symphytum, Bisabolol je prirodni sastojak koji potječe iz ekstrakta kamilice (Chamomilla recutita), dok je kamazulen također prisutan u kamilici, ali i u stolisniku i pelinu. Premda su studije koje bi ispitivale pojedinačnu djelotvornost tih sastojaka vrlo oskudne, oni se vrlo često nalaze u raznolikoj kozmetici te pokazuju protuupalno, bakteriostatsko i ublažujuće djelovanje.


Zaključak
Karakteristika gela MAVY Femagyn je korištenje samo blagih, neionskih i amfoternih površinski aktivnih tvari koje nemaju nadražujući učinak. Osim toga, kombinacija znanstveno dokazanog i provjerenog klorheksidina uz dodatak mliječne kiseline (acidum lacticum) te drugih protuupalnih prirodnih tvari uistinu bi mogla koristiti kao učinkovito preventivno sredstvo u borbi protiv neželjenih infekcija urogenitalnog trakta. S obzirom na sastav, dodatna prednost je i korištenje preparata bez obzira na dob.


pliva med net

Korištenje opioida u trudnoći povezano je s prirođenim greškama

Maja Strineka, dr. med.

Objavljeno: 13.04.2011.
tekst: Pošalji Isprintaj
Korištenje opioida neposredno prije začeća ili u ranoj trudnoći povezano je s povećanim rizikom za nastanak prirođenih grešaka, poput hipoplastičnog lijevog srca, jednog od najkritičnijih defekata srca.

Prema studiji Centra za kontrolu bolesti i prevenciju (veljača, American Journal of Obstetrics and Gynecology), žene koje su u ranoj trudnoći dobivale opioidnu analgetsku terapiju imale su 2-3 puta veći rizik od rođenja djeteta sa defektom septuma ventrikula ili atrija, sindromom hipoplastičnog lijevog srca, spinom bifidom ili gastroshizom.

Veliki prirođeni defekti nalaze se u oko 3% od 4 miliona živorođenih godišnje u SAD-u i vodeću su uzrok smrti novorođenčeta. Najčešći su među njima defekti na srcu, u oko 1% živorođenih. Autori naglašavaju kako se zadnjih godina povećala kako upotreba, tako i zloupotreba opioida, dok je njihov utjecaj na razvoj fetusa slabo istražen. Analizirali su podatke o djeci rođenoj od 1997-2005. u 10 država (djeca s dokazanim kromosomskim anomalijama i mutacijama gena isključena su iz studije).

Majke su ispitane o zdravstvenom stanju, anamnezi trudnoće, prehrani i uzimanju lijekova, sociodemografskim karakteristikama. Izloženost opioidima bilježena je od mjesec dana prije do 3 mjeseca nakon začeća, a uzeti su u obzir kodein, hidrokodon, meperidin, oksikodon, prpokssifen, morfin, tramadol, metadon, hidromorfon, fentanil i pentazocin.

Korištenje opioida u terapijske svrhe zabilježeno je u 2,6% od 17 449 majki djece koja su imala prirođene greške te u 2% od 6701 majki kontrola. Najprepisivaniji su kodein (34,5%), hidrokodon (34,5%), oksikodon (14,4%) i meperidin (12,9%). Budući da doze lijekova nisu poznate, ne može se odrediti ovisnost rezultata o dozi.

Nužno je da liječnici odvažu korist ovih lijekova i njihov potencijalni rizik kada ih prepisuju ženama koje jesu ili bi mogle ostati trudne, zaključuju autori









Am J Obstet Gynecol. 2011;204(4):314.e1-314.

Istraživanje: Polovica muškaraca ima HPV


Objavljeno: 06.04.2011.
tekst: Pošalji Isprintaj
Podaci američkih znanstvenika pokazuju kako bi polovica muškaraca u općoj populaciji mogla biti inficirana HPV-om, objavio je Lancet.

Istraživači iz Moffitt Cancer Centera vjeruju kako se radi o argumentu koji ide u prilog tvrdnjama da bi se cijepljenje protiv HPV-a trebalo provoditi i na dječacima.

U novoj studiji su analizirani podaci za više od 1100 muškaraca u dobi od 18 do 70 godina.

Osim u SAD, ispitanici su živjeli i u Brazilu te Meksiku.

Utvrđeno je kako se HPV kod muškaraca širi istim obrascem kao i kod žena.

Prema novim podacima, 6% muškaraca se svake godine zarazi tipom HPV 16, odgovornim za rak vrata maternice i druge oblike raka.








Reuters

Povezanost pretilosti i ekcema kod djece


Objavljeno: 06.04.2011.
tekst: Pošalji Isprintaj
Pretila djeca u dobi od 2 do 5 godina imaju trostruko veći rizik za pojavu teških slučajeva ekcema, pokazalo je istraživanje provedeno na St. Luke's-Roosevelt Hospital u New Yorku.

Rizik je bio dodatno povećan kod djece koja su bila pretila u još mlađoj dobi, utvrđeno je nakon analize podataka za 400 djece s ekcemom i 800 djece iz kontrolne skupine.

Procjenjuje se kako se ekcem javlja kod 10% djece u općoj populaciji.

Prema službenim podacima, u SAD je pretilo 10% djece mlađe od 5 godina.

Rezultate novog istraživanja je objavio Journal of Allergy and Clinical Immunology.






[You must be registered and logged in to see this link.]

Depresija nakon spontanog pobačaja traje godinama


Objavljeno: 05.04.2011.
tekst: Pošalji Isprintaj
Psihološki efekt spontanog pobačaja može trajati godinama, objavila je skupina britanskih i američkih znanstvenika u British Journal of Psychiatry.

Prema podacima za oko 13000 ispitanica, depresija i anksioznost mogu biti prisutne i 3 godine nakon što žene koje su imale spontani pobačaj rode zdravo dijete.

Procjenjuje se kako petina trudnoća završi spontanim pobačajem.

Znanstvenici napominju kako žene koje su izgubile bebu imaju veće izglede za depresiju i anksioznost u sljedećoj trudnoći.

Prema dostupnim podacima, postnatalna depresija pogađa 10-14% majki.

Depresija se javlja i kod 10% trudnica.

Studija je provedena na University of Bristol i University of Rochester.








BBC

Manjak vitamina B12 u djece – podcijenjena opasnost


Objavljeno: 30.03.2011.
tekst: Pošalji Isprintaj
Manjak vitamina B12 u djece je podcijenjena opasnost u svjetlu novih spoznaja, objaljeno je u Liječničkom vjesniku. Cilj rada je skrenuti pozornost na nove spoznaje o metabolizmu kobalamina, prikazati bolesnike s tipičnim kliničkim tijekom i laboratorijskim nalazima te dati smjernice za brzo dijagnosticiranje i liječenje poremećaja vitamina B12 u djece.

Vitamin B12 (kobalamin) ima dva aktivna oblika, adenozilkobalamin i metilkobalamin, koji imaju ključnu ulogu u dvama važnim metaboličkim putovima u ljudi i njihov je manjak odgovoran za kliničke teškoće u bolesnika.

Kobalamin je nuždan tijekom cijelog života, no njegova dovoljna količina posebno je bitna u fetalno i dojenačko doba, kada je iznimno važan za normalan rast i razvoj djeteta, kao i za normalan razvoj središnjega živčanog sustava. Zbog vrlo složenog prometa i metabolizma njegov se manjak može očitovati pri raznim prirođenim i stečenim poremećajima.

Klinička slika kojom se očituje manjak vitamina B12 obično je nespecifična, nosi velik rizik od trajnih posljedica za bolesnika, a najčešće se vrlo jednostavno liječi ako se na vrijeme prepozna.

U Republici Hrvatskoj poremećaji metabolizma kobalamina u djece prerijetko se otkrivaju. Zato je cilj ovog rada skrenuti pozornost na nove spoznaje o metabolizmu kobalamina, prikazati bolesnike s tipičnim kliničkim tijekom i laboratorijskim nalazima te dati smjernice za brzo dijagnosticiranje i liječenje poremećaja vitamina B12 u djece.

Karin Juras, Ksenija Fumić, Senka Ižaković, Silvija Pušeljić, Vida Čulić, Slobodan Galić, Andrea Dasović Buljević, Vesna Benjak, Ana Čolić, Sanda Huljev Frković, Miljenka Maradin, Vladimir Sarnavka, Karmen Bilić, Matthias Baumgartner, Ivo Barić







Liječ Vjesn 2011;133:39-50

Otkriveni geni povezani s preeklampsijom


Objavljeno: 24.03.2011.
tekst: Pošalji Isprintaj
Američki znanstvenici s Washington University su identificirali mutacije gena koje mogu dovesti do povećanja rizika za pojavu preeklampsije.

Kako je objavio časopis PLoS Medicine, procjenjuje se kako preeklampsija pogađa oko 4% trudnica.

Istraživači vjeruju kako će njihov rad omogućiti razvoj novih metoda ranog otkrivanja i tretiranja žena s povećanim rizikom.

Novi se rezultati temelje na analizi DNK više od 300 trudnica, a ključnima su se pokazale mutacije na genima uključenima u reguliranje reakcije imunološkog sustava.

Po riječima znanstvenika, već je poznato kako veći rizik za preeklampsiju imaju žene s lupusom i nekim drugim autoimunim bolestima.








BBC

Prehrana i depresija

dr. sc. Darija Vranešić Bender, dipl. ing.

Objavljeno: 24.03.2011.
tekst: Pošalji Isprintaj
Odabir hrane često je određen trenutnim emocionalnim stanjem, a vrijedi i obrnuto; hrana koju jedemo utječe na raspoloženje. Očito je da ljudi od početka pisane povijesti zastupaju mišljenje da hrana utječe na emocije i ponašanje.

Primjerice, kineska medicina navodi češnjak kao lijek za depresiju, a stari Egipćani su vjerovali da sol stimulira strast, luk uspavljuje i da kupus liječi mamurluk. Početkom prošlog stoljeća Amerikanac John Harvey Kellogg, poznat po svojim žitaricama za zajutrak, je pisao da tvari koje nastaju tijekom probave mesa uzrokuje depresiju.



Prehrana kao pomoć kod depresije
PMS i gojaznost su situacije koje se povezuju sa žudnjom za hranom bogatom ugljikohidratima. Neki smatraju da je to jedan oblik samoliječenja jer visok unos ugljikohidrata povisuje razinu neurotransmitera serotonina. Međutim, namirnice bogate ugljikohidratima su često istovremeno bogate i mastima (čokolada, sladoled, torte i sl.), pa je moguće da se radi samo o potrebi za gustatornim užitkom, a ne stvarnoj potrebi za specifičnim nutrijentom.

Kriva je pretpostavka da jedna specifična namirnica može riješiti depresiju. Često se može čuti da čokolada liječi depresiju, što nije točno, ali vrijedi da čokolada ili npr. banana različitim mehanizmima mogu utjecati na raspoloženje. Svaku namirnicu treba promatrati u kontekstu sveukupne prehrane.

Ono što se preporuča osobama s depresijom i niskom tolerancijom stresa je mediteranska prehrana - obilje svježeg voća i povrća, mahunarke, bademi i orasi, maslinovo ulje, riba, plodovi mora i male količine crvenog mesa. To potvrđuju i istraživanja u kojima je promatrana povezanost mentalnog zdravlja i prehrambenih navika gdje su bolje rezultate na testovima općeg mentalnog zdravlja postigle osobe s više voća, povrća i cjelovitih žitarica u prehrani.


Prehrana bogata složenim ugljikohidratima i s umjerenom količinom proteina ima povoljan učinak na podnošenje stresa. Prednost imaju složeni ugljikohidrati iz proizvoda od cjelovitih žitarica, mahunarki i povrća i proteini mršavog mesa, mesa peradi i ribe.

Riba je važan izvor omega-3 masnih kiselina, a drugi dobri izvori su lupinasto voće (orasi) i povrće. Važan je i omjer unosa omega-6 i omega-3 masnih kiselina jer modulira metabolizam eikozanoida i citokina što ima ulogu u prevenciji i ublažavanju depresije. Omjer omega-6 i omega-3 masnih kiselina u prehrani suvremenog čovjeka je previsok i iznosi 15:1, a smatra se da bi trebao biti znatno niži, 5-10: 1. Unos omega-6 masnih kiselina bi trebalo smanjiti, a glavni izvori su namirnice životinjskog podrijetla i biljna ulja suncokreta, kukuruza i soje. Važno je naglasiti da su najdjelotvornije trajne promjene u prehrani i pokazalo se da posebno povoljan učinak ima dugoročan veći unos omega-3 masnih kiselina odnosno ribe.


Utjecaj prehrane na depresiju je vidljiv i u nekim specifičnim situacijama, točnije kod prakticiranja dijete i kod dijabetesa. Depresiji doprinosi prehrana koja je restriktivna s obzirom na unos energije, a kojom se želi regulirati razina kolesterola u krvi. Uzrok je vjerojatno poremećena ravnoteža esencijalnih omega-6 i omega-3 masnih kiselina i/ili nedovoljan unos omega-3 masnih kiselina. Dodatno, samo provođenje dijete može nepovoljno utjecati na raspoloženje. Kod dijabetesa tip II depresija je česta komplikacija, pa se preporučuju dodaci prehrani ili povećanje unosa omega-3 masnih kiselina hranom, posebno eikozapentaenske masne kiseline (EPA) što može potpomoći učinak antidepresiva.

Depresija koja se javlja povezano s godišnjim dobima (krajem jeseni i početkom zime, a simptomi se povlače u proljeće kako dani postaju dulji),. PMS i gojaznost su situacije koje se povezuju sa žudnjom za hranom bogatom ugljikohidratima. Neki smatraju da je to jedan oblik samoliječenja jer visok unos ugljikohidrata povisuje razinu neurotransmitera serotonina. Međutim, namirnice bogate ugljikohidratima su često istovremeno bogate i mastima (čokolada, sladoled, torte i sl.), pa je moguće da se radi samo o potrebi za gustatornim užitkom, a ne stvarnoj potrebi za specifičnim nutrijentom.



Dodaci prehrani

Gospina trava
Gospina trava (Hypericum perforatum Lat., St. John's Wort Engl.) je najčešće uzimani dodatak prehrani za liječenje depresije. Kantarion pomaže kod blaže depresije, vjerojatno utječući na razinu serotonina, međutim, ne bi ga trebalo kombinirati s lijekovima, niti ga koristiti kod težih oblika depresije. Smatra se da je korištenje kantariona bezopasno ukoliko se ne kombinira s lijekovima te da je od koristi samo kod blage do umjerene depresije. Prvotno se smatralo da hipericin, jedna od tri aktivne tvari kantariona, ima antidepresivni učinak pa većina pripravaka u prodaji sadrži 0,3 % hipericina. Međutim, zapravo je hiperforin jedina komponenta kantariona s terapijskim učinkom.


Aminokiseline
Triptofan i tirozin su aminokiseline koje su prekursori neurotransmitera. Farmakološke doze triptofana imaju terapijski učinak kod epizoda blage i umjerene depresije dok visoke doze tirozina ne utječu na raspoloženje.




Koju hranu izbjegavati?
Učestala konzumacija industrijski obrađene, procesirane hrane povisuje rizik od depresije.

Nova studija, provedena na 3 486 ispitanika prosječne dobi 50 godina otkriva da učestala konzumacija industrijski obrađene, procesirane hrane povisuje rizik od depresije. Studija je također pokazala da najčešće konzumirana procesirana hrana uključuje suhomesnate proizvode, čokoladu, kupovne deserte i rafinirane žitarice. Za sada nije jasno zašto ova hrana ima nepovoljan učinak na mentalno stanje, no smatra se da dio odgovora leži u činjenici da ljudi koji jedu puno ovakve hrane manje vode brigu o svojem zdravlju.



[You must be registered and logged in to see this link.]

U dojenčadi koja spava potrbuške zabilježena slabija cerebralna oksigenacija

Ana Balažin, dr. med.

Objavljeno: 23.03.2011.
tekst: Pošalji Isprintaj
Dojenčad ima smanjenu cerebralnu oksigenciju kada spava potrbuške, rezultat je nove studije objavljene u časopisu Pediatrics koji bi mogao dati novi uvid u rizik od sindroma iznenadne dojenačke smrti (SIDS) za koji se zna da je povezan s ovakvim položajem tijekom spavanja.

Dr. Flora Y. Wong i kolege s australskog sveučilišta Monash u Claytonu proveli su dnevno polisomnografsko snimanje u 17 zdrave dojenčadi različite dobi: 2 do 4 tjedna, 2 do 3 mjeseca i 5 do 6 mjeseci. Kako bi mogli ocijeniti učinke položaja tijekom spavanja, stadija sna i dobi na cerebralnu oksigenaciju istovremeno su mjerili krvni tlak i indeks tkivne oksigenacije (TOI).

Pronašli su da je TOI niži i u mirnom i aktivnom snu dojenčadi od 2 do 4 tjedna koja su spavala potrbuške, a to je vrijedilo i za miran san dojenčadi u dobi 2 do 3 mjeseca. TOI je bio niži u aktivnom nego u mirnom spavanju u dobi 2 do 4 tjedna. U dobi 5 do 6 tjedana, TOI je bio veći u aktivnom snu, a znatno smanjen u mirnom snu.

Zaključak studije je da je u zdrave dojenčadi, indeks cerebralne oksigenacije smanjen kada spavaju potrbuške. Ovo smanjenje moglo bi poduprijeti spoznaju o smanjenom stupnju budnosti nakon sna u djece koja spavaju potrbuške. Rezultati ove studije mogli bi nam dati novi uvid u potencijalne rizike spavanja potrbuške i mehanizme nastanka SIDS-a.



Pediatrics 2011

Daju li roditelji antipiretike djeci s upalama gornjih dišnih putova?


Objavljeno: 18.03.2011.
tekst: Pošalji Isprintaj
Nužno je obrazovati roditelje o pozitivnim i negativnim aspektima uporabe antipiretika i odabiru najboljeg antipiretika. Uporaba antipiretika, u ovom istraživanju objavljenom u CMJ-u, korelirala je s manje izraženim znakovima i simptomima upale, što upućuje na njihovo protuupalno djelovanje, ali i na potreban oprez zbog mogućih nuspojava.




Cilj Ocijeniti učestalost roditeljskog davanja antipiretika djeci s upalama gornjega dišnoga sustava bez dogovora s liječnikom i usporediti epidemiološka i klinička obilježja djece koja su uzimala antipiretike i djece koja ih nisu uzimala.

Postupci Proveli smo prospektivno opservacijsko istraživanje u 3 pedijatrijske klinike u Zagrebu, Hrvatska, od ožujka do lipnja 2002. U istraživanje je uključeno 171 dijete u dobi od 2 do 14 godine sa simptomima i znakovima upala gornjega dišnoga sustava koji su trajali više od 2 dana i vrućicom iznad 38°C koja je trajala više od 2 dana. Prikupili smo podatke o uporabi antipiretika, demografskim i epidemiološkim obilježjima i kliničkim znakovima i simptomima.

Rezultati Antipiretici, uglavnom paracetamol, primijenjeni su u 29,8% djece. Njihova uporaba bila je rjeđa u djece koja su išla u vrtić (49% djece koja su uzimala antipiretike i 70% djece koja su nisu uzimala antipiretike, P=0,014) i u djece s ponovljenim upalama gornjega dišnoga sustava (33,3% djece koja su uzimala antipiretike i 55,8% djece koja nisu uzimala antipiretike, P=0,008). Međutim, bila je češća u djece s nedavnom upalom u obitelji (33,3% djece koja su uzimala antipiretike i 7,5% djece koja su nisu uzimala antipiretike, P<0,001). Većina simptoma i znakova upale bila je znatno manje izražena u djece koja su uzimala antipiretike.

Zaključak Uporaba antipiretika korelirala je s manje izraženim znakovima i simptomima upale, što upućuje na njihovo protuupalno djelovanje, ali i s negativnim posljedicama kao što je letargija. Nužno je obrazovati roditelje o pozitivnim i negativnim aspektima uporabe antipiretika i odabiru najboljeg antipiretika.

Tea Andabaka, Tina Globočnik, Dalibor Vukelić, Susanna Esposito, Bruno Baršić






Croat Med J. 2011; 52: 48-54

Dokazana učinkovitost LGG-a na djeci u Zagrebu


Objavljeno: 16.03.2011.
tekst: Pošalji Isprintaj
Utjecaj probiotika na zdravlje djece čini se intrigira sve više znanstvenika širom svijeta, a posebno smo ponosni kada se ozbiljne studije provode u našoj zemlji.

Znanstvenici iz Klnike za dječje bolesti Klaićeva u Zagrebu pod vodstvom dr. sc. Ive Hojsak i prof. Sanje Kolaček proveli su istraživanje na 742 hospitalizirane djece i 281 djetetu koje pohađa dječji vrtić. Cilj istraživanja bio je odrediti ulogu Lactobacillus GG (LGG) u prevenciji gastrointestinalnih i respiratornih infekcija u hospitalizirane djece i djece u dječjem vrtiću. Mali ispitanici su podijeljeni u dvije skupine od kojih je jedna uzimala LGG u dozi od 109 CFU u 100 ml fermentiranog mliječnog pripravka, a druga placebo, odnosno fermentirani mliječni pripravak bez LGG‐a.

Istraživanje je dokazalo da su djeca koja su primala LGG znatno rjeđe obolijevala od infekcija gornjih dišnih putova i crijevnih infekcija u usporedbi s djecom koja su uzimala fermentirani mliječni pripravak bez probiotika (placebo). Stoga su znanstvenici zaključili da se primjena LGG‐a može se preporučiti kao valjana mjera u smanjenju rizika od infekcija gornjih dišnih putova u djece u vrtiću te nozokomijalnih gastrointestinalnih i respiratornih infekcija na pedijatrijskim odjelima.








[You must be registered and logged in to see this link.]

Dodatak vitamina D pomaže u kontroli novodijagnosticirane astme u djece

Ana Balažin, dr. med.

Objavljeno: 14.03.2011.
tekst: Pošalji Isprintaj
Dodatak vitamina D u djece može smanjiti broj egzacerbacija astme potaknutih akutnom respiratornom infekcijom, rezultati su prospektivnog istraživanja objavljeni u časopisu The Journal of Allergy and Clinical Immunology.
Ovo je prva prospektivna studija koja je pokazala da se kontrola novodijagnosticirane astme u djece može poboljšati uzimanjem vitamina D.

Poljski autori s Medicinskog fakulteta u Lodzu na čelu s dr. Pawel Majakom proveli su istraživanje kako bi dokazali odnosno evaluirali pozitivan učinak za koji se smatra da vitamin D ima na egzacerbaciju astme. U istraživanje su uključili 48 djece u dobi od 5 do 18 god. s novodijagnosticiranom astmom. Ispitanici su bili alergični samo na kućnu prašinu. Randomizirani su u dvije skupine, jedna je skupina primala inhalacije budesonida s vitaminom D (500 IU kolekalciferola), a druga bez vitamina D.
Nakon 6 mjeseci obje skupine su pokazale značajno poboljšanje plućne funkcije (FEV1). Zabilježeno je i poboljšanje u ATAQ skoru (Asthma Terapy Assessment Questionnaire). Dodatno, u djece koja su primala vitamin D bilo je manje egzacerbacija astme u usporedbi sa skupinom koja je primala samo budesonid. Svim zabilježenim slučajevima astme je prethodila akutna respiratorna infekcija.
Unatoč očitom benefitu, nije bilo statistički značajnih razlika u apsolutnim razinama 25-hidroksivitamina D (25(OH)D) u serumu između skupina. Međutim, doza vitamina D, bliska onoj koju preporučuje Institut za medicinu, bila je nedovoljna da povisi serumske razine 25(OH)D, no ipak je značajno manje djece koja su primala vitamin D imalo pad serumske razine 25(OH)D. Štoviše, u djece u kojih je zabilježen pad serumske razine 25(OH)D, rizik od egzacerbacije astme je bio 8 puta veći nego u djece koja su imala stabilne ili više razine (OR 8.6).
Što se tiče mehanizma nastanka ovog protektivnog učinka, autori smatraju da vitamin D pojačava učinkovitost antimikrobnog odgovora nespecifične imunosti, istovremeno smanjujući prirodne posljedice upale koje, čini se, negativno interferiraju s patogenezom astme. Ovo je prva prospektivna studija koja je pokazala da se kontrola novodijagnosticirane astme u djece može poboljšati uzimanjem vitamina D. Iako je doza vitamina D u studiji bila neadekvatna, postignuti su značajni benefiti.
„Relativno malen uzorak ispitanika u ovom istraživanju limitira zaključivanje, ali čini se da su rezultati klinički značajni s obzirom na to da su pokazali da bi smanjenje incidencije respiratorne infekcije, kao posljedica uzimanja vitamina D, mogloapromijeniti prirodni tijek astme, a potencijalno i neke druge kronične respiratorne bolesti", zaključuju autori.




J Allergy Clin Immunol. 2011 Feb 9. [Epub ahead of print]
Vitamin D supplementation in children may prevent asthma exacerbation triggered by acute respiratory infection.

Majak P, Olszowiec-Chlebna M, Smejda K, Stelmach I.

Gastrointestinalne bolesti i trudnoća

tekst: Pošalji Isprintaj
U članku su opisani najčešći gastrointestinalni simptomi i znakovi koji se javljaju tijekom trudnoće kao i na najčešće gastrointestinalne bolesti pridružene trudnoći, što predstavlja poseban terapijski izazov.

Autor:
Ivana Rosenzweig JukićMučnina i povraćanje
Hiperemesis gravidarum
Gastroezofagealna refluksna bolest
Žučni kamenci
Dijarea
Konstipacija
Literatura
Gastrointestinalni (GI) poremećaji su među najčešćim tegobama na koje se žale trudnice. Neke žene imaju gastrointestinalne smetnje koje su karakteristične za samu trudnoću, dok neke trudnice imaju kronične gastrointestinalne bolesti koje zahtijevaju posebnu skrb i liječenje tijekom 9 mjeseci trudnoće, a potom i dojenja. Poznavanje prevelencije i kliničkih manifestacija GI poremećaja važno je kako bi osigurali što bolju zdravstvenu skrb ovoj skupini pacijentica.


Mučnina i povraćanje
U kasnijim stadijima trudnoće, mogući uzrok mučnine može biti hidramnion, preeklampsija te početak porođaja.
Incidencija
Mučnina, sa ili bez povraćanja, je česta pojava u ranim stadijima trudnoće, s učestalošću od 50-90% trudnoća, dok je povraćanje pridruženo u 25-55% trudnoća.


Čimbenici rizika
Čimbenici rizika za pojavu mučnine su mlađa životna dob trudnice, prva trudnoća, pretilost i pušenje cigareta. Mučnina ima tendenciju pojavnosti i u sljedećim trudnoćama, iako je onda obično kraćeg trajanja.


Klinička slika
Mučnina se javlja kod 91% trudnica tijekom prvog trimestra, i najčešće tijekom prvih 6-8 tjedana. U blažem obliku, poznata je kao jutarnja mučnina, a sama patofiziologija ovog GI poremećaja je česta tema stručnih rasprava. Smatra se da se posljedica fluktuacije hormona, poremećenog GI motiliteta, a važnu ulogu imaju i psihosocijalni čimbenici. Problem nastanka jutarnje mučnine nije u potpunosti jasan. Sigurno je da se centar za mučninu i povraćanje nalazi u onom dijelu mozga, koji je označen s medulla oblongata - produljena moždina. Postoji veoma veliki broj teorija koje pokušavaju objasniti na koji način je ovo područje mozga prekomjerno stimulirano tijekom trudnoće. Ginekolozi vjeruju da bi visoka razina hormona trudnoće ß-hCG u krvi tijekom prvog trimestra trudnoće mogla biti jedan od razloga pretjerane stimulacije centra za mučninu i povraćanje. Drugi razlozi koji bi mogli biti odgovorni za nastanak mučnine su neuzimanje hrane ili uzimanje loše hrane te previše kiseline u želucu, kao i manje uspješna probava uslijed opuštanja mišićnog tkiva probavnog trakta pod utjecajem visoke razine drugog značajnog hormona tijekom rane trudnoće - progesterona.
Perzistencija mučnine i povraćanja tijekom drugog ili trećeg trimestra zahtijeva daljnju dijagnostičku obradu te traženje drugih etioloških čimbenika. Mogući drugi uzroci su infekcije urinarnog trakta, gastroenteritis, peptička ulkusna bolest, te povišeni intrakranijalni tlak. U kasnijim stadijima trudnoće, mogući uzrok mučnine može biti hidramnion, preeklampsija te početak porođaja.


Terapija
Ozbiljnost kliničke slike diktira terapiju mučnine tijekom trudnoće. Blaži oblici mučnine se liječe izbjegavanjem precipitirajućih čimbenika i promjenama prehrambenih navika (manji, učestaliji obroci, sa povećanim unosom ugljikohidrata, a smanjenim unosom masti), međutim kod težih stupnjeva mučnine kod kojih su higijensko-dijetetske mjere neučinkovite, u obzir dolazi farmakoterapija antiemeticima. Medikamenti poput meklizina (klasa B) i prometazina (klasa C) se mogu koristiti. Neželjene nuspojave ovih lijekova na humanom fetusu nisu registrirane, međutim meklizin i prometazin se ne preporučuju u svakodnevnoj upotrebi u trudnoći.
Metoklopramid (klasa B) se može uzimati tijekom trudnoće. Nije pokazano da inducira teratogeni efekt, međutim prolazi posteljicu i stvara učinak poput alkohola u fetalnoj cirkulaciji. Štetni učinci drugih antiemetika poput proklorperazina (klasa C), difenhidramina ( klasa C), trimetrobenzamida, su dokazani, stoga je njihova konzumacija zabranjena tijekom gestacije.
Vitamin B6, piridoksin, je alternativni terapijski preparat koji se može koristiti kod težih oblika mučnine i povraćanja. Gotovo 50 mg vitamina B6 ili piridoksina (2x25 mg) dnevno se preporuča za prevenciju mučnine i povraćanje u trudnoći majke.


Prognoza
Prognoza za majku i dijete je generalno dobra. Štoviše, neke studije ukazuju kako blaga mučnina i povraćanje imaju bolji ishod trudnoće u komparaciji s ispitanicama bez ovih simptoma, međutim druga istraživanja pobijaju ovu teoriju.



Hiperemesis gravidarum
Hiperemesis gravidarum je karakterizirana intraktabilnom mučninom i povraćanjem koje se javlja u ranim stadijima gestacije, kao najteži oblik ovog GI poremećaja, te dovodi do elektrolitskog disbalansa i poremećaja ravnoteže tekućine u tijelu.

Incidencija i patogeneza
Incidencija ovog poremećaja je 3-10 slučajeva na 1000 trudnoća, a sama patogeneza je vrlo slabo razjašnjena, naglašavajući važnost hormonalnih i psihosocijalnih čimbenika.


Klinička slika
Hiperemesis gravidarum je najopasnija rana graviditetna toksikoza, koja se javlja rano u prvom trimestru, najčešće unutar 4-10 tjedana trudnoće, a simptomi obično nestaju s 18-20 tjedana. Trudnica više ne može unositi, zadržavati ni koristiti bilo kakvu tekuću ili čvrstu hranu. Zbog toga i zbog stalnog povraćanja ona naglo gubi na težini, postaje malaksala i dehidrirana. Nastaje značajan poremećaj metabolizma. Karakteristična slika je brzo gubljenje težine i gubljenje snage, trudnica postaje ispijena, mršava i blijeda. Njena koža je suha i subikterična, jezik obložen, dah ima miris acetona, uz tahikardiju i hipotenziju.U odmaklom razdoblju mogu se javiti subfebrilne temperature. U takvoj situaciji može doći do intrauterine smrti ploda, sa spontanim abortusom i poboljšanjem stanja trudnice i njenim ozdravljenjem, ali može letalno završiti i po samu trudnicu što je danas rijetko.


Karakterizirana je:
• Intraktabilnim povraćanjem, 15-20 puta dnevno, pa i učestalije
• Hipersalivacijom
• Gubitakom tjelesne težine-veći od 5% tjelesne mase
• Mogućom malnutricijom
• Abdominalnim bolovima (nisu učestali)
• Ketozom, metaboličkom alkalozom, hipokalijemijom
• Mogućim porastom jetrenih enzima
• Mogućom blagom hipertireozom


Čimbenici rizika:
• pretilost
• nuliparitet
• Višestruke trudnoće
• Bolest trofoblasta


Terapija
Što hitnije hospitalizirati trudnicu. Već samo izdvajanje iz svakodnevne sredine i oslobađanje od svakodnevnih životnih briga i teškoća utječe veoma povoljno. Ukloniti strah od trudnoće, što je veoma važno, jer kod trudnica sa hiperemezom, često podsvjesno, postoji otpor protiv postojeće trudnoće. Intravenski nadoknaditi izgubljenu tekućinu, elektrolite i vitamine. Najčešće sa NaCl i fiziološkom otopinom glukoze obogaćeno vitaminima B i C. Ukoliko povraćanje traje duže od 3 tjedna potreba je nadoknada tiamina.
Antiemetičkim i sedativnim sredstvima treba otkloniti nagon za povraćanje. Proklorperazin treba prvih dana, dok ne prestane povraćanje, davati kao supozitorije, a kasnije per os. Potrebno je svakodnevno kontrolirati tjelesnu težinu i mjeriti diurezu, a kada se stanje popravi prijeći na peroralnu nadoknadu tekućine i hranjivih tvari. Pacijentica treba jesti manje, učestalije obroke, s visokim udjelom ugljikohidrata, a malim udjelom masti. Ponekad je potrebna enteralna i parenteralna prehrana. Kod teških i refrakternih slučajeva u terapiji su korišteni i kortikosteroidi.


Prognoza
Prognoza hiperemeze je obično dobra, a također nisu uočeni kongenitalni defekti niti razlika u porođajnoj težini u komparaciji s novorođenčadi majki koje nisu bolovale od ovog poremećaja.



Gastroezofagealna refluksna bolest
Incidencija
Gastroezofagelana refluksa bolest (GERB), je patološko stanje uzrokovano refluksom (vraćanjem) želučanog sadržaja u jednjak, a obuhvaća veliki raspon bolesti - neki pacijenti imaju simptome (retrosternalno pečenje, žarenje, podrigivanje, regurgitacija kiseline) bez pojave upale sluznice dok drugi imaju ezofagitis ili uznapredovale komplikacije poput Barrettovog jednjaka i peptičkih striktura uz samo blage simptome. Javlja se kod 45-80% trudnica, a 52% trudnica će iskusiti ovu bolest u prvom trimestru, 24-40% u drugom trimestru, a 9% trudnica u trećem trimestru.


Patogeneza
I mehanički i intrinzični čimbenici su uključeni u nastanak ove bolesti. Poremećeni motilitet jednjaka, smanjeni tlak donjeg sfinktera jednjaka, te povećani intragastrični tlak pridonose nastanku GERB-a u trudnoći. Važnu ulogu imaju i povećani intraabdominalni tlak zbog gravidnog uterusa.


Klinička obilježja
Klinička manifestacija GERB-a u trudnoći je vrlo slična prezentaciji u općoj populaciji. Glavni simptomi su regurgitacija i žgaravica iza prsne kosti. Gornja endoksopija je indicirana kada se sumnja na komplikacije ove bolesti, jer se na temelju dobre anamneze uglavnom sa visokom sigurnošću može postaviti dijagnoza. 24-satna PH metrija može biti od koristi kod atipičnih manifestacija i refraktornih simptoma.


Terapija
Glavni problem je liječenje GERB-a u trudnoći, kako bi se izbjegao štetan utjecaj lijekova na razvoj djeteta. Lijekovi izbora za liječenje GERB-a su inhibitori protonske pumpe (IPP), vrlo sigurni i učinkoviti lijekovi za pacijente koji nisu u stanju trudnoće. Nedavna istraživanja na životinjama i trudnicama potvrđuju sigurnost uzimanja IPP i tijekom trudnoće (preferira se lanzoprazol). Međutim, kako trudnica često izbjegava uzimati lijekove u trudnoći zbog straha i predostrožnosti od potenijalnih nepoželjnih učinaka lijekova, lijekovi H2- antagonisti poput cimetidina, ranitidina i famotidina (klasa B, iako prolaze placentarnu barijeru), imaju prednost u odnosu na IPP, jer je više podataka o sigurnosti njihova abuzusa tijekom trudnoće, stoga su lijekovi izbora u trudnoći.


Jedan od najsigurnijih načina liječenja je promjena životnih navika:
• Spavanje na uzvišenom uzglavlju, na dva jastuka, pod 45 stupnjeva
• Spavanje i ležanje na lijevom boku smanjuje povrat kiseline u jednjak
• Izbjegavanje potencijalno štetne hranu i napitaka poput kave, čaja, alkohola, koka-kola, čokolada, masnoće, agrums...
• Jesti manju količinu hrane u više obroka dnevno, a ne 3 obroka dnevno obilnih porcija
• Nakon jela, izbjegavati ležeći položaj
• Izbjegavati obrok neposredno prije spavanja, najbolje je ići na spavanje par sati nakon večere
• Izbjegavati usku odjeću, posebno u području trbuha
• Pušenje cigareta potiče pojavu simptoma GERB-a
• Žvakanje gume za žvakanje stimulira izlučivanje sline koja sadrži bikarbonate te na taj način neutralizira kiseli sadržaj
• Ukoliko ove mjere ne dovedu do poboljšanja ostaje nam uzeti antacide koji će neutralizirati kiseli sadržaj želuca. Antacidi nisu lijekovi izbora za liječenje GERB-a, ali mogu smanjiti tegobe poput kiselosti, te je prednost što se ne apsorbiraju sistemski. Najbolje ih je uzimati sat vremena nakon jela i neposredno prije spavanja. Međutim, antacidi mogu dovesti do nuspojava- proljeva i zatvora stolice, a osim toga otežavaju i apsorpciju željeza, čije su potrebe u trudnoći povećane zbog rasta i razvoja fetusa. Posljedica može biti izraženija anemija kod majke.


Prognoza
Ishod trudnoće je odličan kod ove GI bolesti, a postoji tendencija ponovnog javljanja u slijedećim trudnoćama.



Žučni kamenci
Trudnoća je stanje koje povećava rizik od stvaranja žučnih kamenca, a kolelitijaza je važan uzrok pankreatitisa tijekom trudnoće. Kolecistektomija je druga najčešća neopstetrička operacija tijekom gestacije, nakon apendektomije.


Incidencija i patogeneza
31% žena razvija mikrokolecistolitijazu (žučni pijesak ili mulj) tijekom trudnoće, a kod 2% nastaju novi žučni kamenci. Povećani rizik je tijekom drugog i trećeg trimestra te u postpartalnom razdoblju. Točan mehanizam nastanka litijaze nije u potpunosti jasan, a potencijalni faktori su povećana litogeničnost žuči, povećana staza žuči, te smanjeno pražnjenje žučnog mjehura.


Klinička obilježja
• Bolnost u gornjem desnom abdominalnom kvadrantu
• Epigastrična bolnost
• Vrućica
• Povraćanje
• Ikterus
• Osljetljivost pod desnim rebrenim lukom
• pankreatitis


Terapija
Teže oblike bilijarnih kolika treba liječiti konzervativnim mjerama poput hidracije, antibiotske terapije i dijetetskih mjera. ERCP (endoskopska retrogradna kolangiopankreatografija) može biti potrebna u slučaju kolangitisa, pankreatitisa tj. opstrukcijskog ikterus asa koledokolitijazom.
Kolecistektomija je indicirana u slučaju perzistentne ili ponavljajuće simptomatologije, gubitka na tjelesnoj težini, nepodnošenja konzumacije hrane, a najbolje vrijeme za operativni zahvat je drugi trimestar. Kolecistektomija u trudnoći je indicirana u 0.1% slučajeva.



Incidencija
Peptička ulkusna bolest (PUB) nije česta u trudnoći, a stopa incidencije je 0.005%, te je stvarna brojka vjerojatno nešto veća. Smatra se da na ulkusnu bolest trudnoća djeluje relativno povoljno jer dolazi do smanjenja želučane sekrecije tijekom gestacije.


Čimbenici rizika
Čimbenici rizika su pušenje, konzumacija alkohola, stres, socioekonomski status te ranija anamneza o peptičkoj ulkusnoj bolesti i Helicobacter pylori pozitivnom gastritisu. Nesteroidni antireumatici nisu česti čimbenik rizika za PUB u trudnoći.


Klinička obilježja
Klinička manifestacija je jednaka kao i kod osoba koje nisu trudne. Klinička slika uključuje dispepsiju, epigastričnu bolnost, mučninu, povraćanje te žgaravicu. Rijetke komplikacije su GI krvarenje i perforacija.


Terapija
Antagonisti H2-receptora (cimetidin, ranitidin, famotidin) su lijekovi prvog izbora, a eradikacijsku terapiju bi trebalo provesti nakon trudnoće i završetka dojenja, pošto su neki lijekovi relativno kontraindicirani u trudnoći. Za lanzoprazol postoje izvještaji da je siguran u trudnoći.


Prognoza
Ulkusna bolest ne povećava maternalni ili fetalni morbiditet i mortalitet.



Dijarea
Incidencija
Proljev se javlja do u 34% trudnica.


Etiologija
Najčešći uzroci proljeva tijekom trudnoće su jednaki uzrocima kao i u stanjima izvan trudnoće, dakle radi se o infekcijskim agensima poput Salmonellae, Shigellae, Campylobacter species; Escherichiae coli; protozoa i virusa. Mogući uzroci su i alimentarna intoksikacija, sindrom iritabilnog kolona, egzacerabacija upalnih bolesti crijeva tijekom trudnoće.


Evaluacija
Potrebno je učiniti rutinska laboratorijska krvna testiranja, koprokulturu, stolicu na parazite i fekalne leukocite, te imunohistokemijski test na toksin Clostridium difficile. U slučaju perzistentnog proljeva potrebno je učiniti fleksibilnu sigmoidoskopiju, koja je sigurna metoda u trudnoći.


Terapija
Temelj liječenja je konzervativna terapija nadomještanjem tekućine i elektrolita, potom etiološka terapija, a i korištenje antidijaroika ukoliko je potrebno, s tim da pripravci s lokalnim učinkom imaju prednost. Antikolinergici i spazmolitici se ne preporučuju.



Konstipacija
Incidencija
Incidencija konstipacije tijekom trudnoće je 11-38%.


Etiologija konstipacije tijekom trudnoće je multifaktorijalna, a mogući čimbenici su slijedeći:
• smanjeni motilitet tankog crijeva
• samnjena razina motilina
• smanjen motilitet debelog crijeva
• povećana apsorpcija vode
• nadomjesci željeza


Evaluacija
U dijagnostičkom postupku važna je anamneza glede preegzistirajuće konstipacije, prehrambenih navika, abuzusa medikamentata i korištenja laksativa. Potrebno je učiniti digitorektalni pregled kako bi se isključila fekalna impakcija. Potrebno je učiniti laboratorijske testove kako bi se isključila hipotireoza, šećerna bolest, hiperkalcijemija i hipokalijemija kao mogući uzroci. U slučaju rektalnog krvarenja, potrebno je učiniti fleksibilnu sigmoidoskopiju.


Terapija je konzervativna, a uključuje promjenu prehrabmenih navika, povećanje fizičke aktivnosti, Kegelove vježbe, te eventualno korištenje psilijuma koji je siguran za razdoblje trudnoće.


pliva med net

najveća po površini područja među županijama (15.350 km2) s pretežito ruralnim stanovništvom. S obzirom na veličinu područja škole su zabačene i raspršene po cijeloj županiji s puno područnih škola što otežava našu češću prisutnost. Do mnogih škola teško se dolazi ne samo zbog udaljenosti nego i klimatskih uvjeta, naročito zimi kad su zbog snijega mnogi putovi zatvoreni. Dva školska tima skrbe za 6.050 učenika i studenata.

Savjetovalište je smješteno u Gospiću i nije jednako dostupno svim učenicima i mladima s područja cijele županije, iako se uvijek nastoji da se savjetovališni rad obavlja gdje god se javi potreba. Kako bi se poboljšala dostupnost pružanja informacije mladima i studentima, a s druge strane iskoristile nove tehnologije komuniciranja jeftine i dostupne gotovo svima (mobitel - danas ga ima gotovo svaki učenik/student u toj dobi).

2007. godine je pokrenuto sms savjetovalište kao dio zdravstvenog odgoja i Johnsonog projekta. Svi učenici srednjih škola i studenti obaviješteni su o pokretanju sms savjetovališta, objašnjeno je kako djeluje, ponuđena im je mogućnost postavljanja bilo kojeg pitanja koje ih zanima, posebno iz područja reproduktivnog zdravlja. Svima je podijeljen broj na koji mogu poslati sms, a posebno je naglašeno da se ne moraju predstaviti i da se neće provjeravati broj s kojega zovu.

Sms savjetovalište djeluje tako da na sms-om poslano pitanje od strane učenice/učenika ili studentice/studenta specijalist školske medicine preko sms-a odgovara na pitanje. Prednost sms savjetovališta je:

• Laka dostupnost za sve u bilo koje vrijeme;

• Anonimnost (koja je bitna za tu dob);

• Mali troškovi (visoka efikasnost zdravstvene usluge);

• Postavljanje pitanja bez straha, srama i stigmatizacije.

Adolescenti u toj dobi vrlo često imaju puno pitanju, ali ne žele ili im je nelagodno obratiti se odraslima. I nakon predavanja u školi neugodno im je postaviti pitanja ispred svojih vršnjaka. Najveći broj sms pitanja stizalo je nakon predavanja u okviru zdravstvenog odgoja, koji je držao član tima školske medicine.

U naših tri godine iskustva nikada nije bilo zloupotrebe sms broja. Upiti su vrlo pristojno formulirani, počinju s pozdravom, zahvaljuju se, a neki se izvinjavaju na smetnji. Od kada djeluje sms savjetovalište primljeno je 53 sms pitanja koje su postavile većinom djevojke (jedan upit je imao mladić za svoju curu!) vezano uz reproduktivno zdravlje (moguća trudnoća, spolno prenosive bolesti, kontracepcija, menstruacijski ciklus). Na jedno pitanje se izmjenjuje obično 6-8 poruka. Sms savjetovanje je trajalo uglavnom do sat vremena, a u par slučajeva kroz 2 dana. Sedamnaest djevojaka je upućeno dalje ginekologu, a troje liječniku opće prakse. Dvije djevojke su se naknadno javile i zahvalile na pomoći. U većini slučajeve nemamo povratnih informacija.

Kod sms savjetovanja daju se jasne informacije i upute. Po potrebi preporuča se obrada kod ginekologa, nadležnog liječnika ili drugog specijalista. Svakom se savjetuje da se naknadno jave ukoliko imaju još pitanja, nedoumice ili problem nisu riješili.

Osim odgovora i pomoći osobi s pitanjem, što je i glavna svrha i cilj postojanja savjetovališta, na temelju sms pitanja dobivamo uvid o potrebama mladih pri kojem se stvara temelj naših budućih predavanja i drugih zdravstveno odgojnih akcija i daljnji kvalitetniji rad. Da bi se još više unaprijedio takav oblik rada, u izradi je letak za roditelje i učenike sa sažetkom informacija i preporukama od školskog liječnika i plakat koji će biti jasno istaknut u svim školama.

Kao školski liječnici vrlo smo zadovoljni, jer smo našli način da pružamo pomoć učenicima i studentima u našoj županiji i da budemo dostupni svima njima.

Sandra Soldo Brkić

Služba za školsku medicinu Županijskog zavoda za javno zdravstvo Ličko-senjske županije



Izvor: [You must be registered and logged in to see this link.]

Kombinacija dva testa mogla bi poštedjeti djecu cistoureterografije

Ana Balažin, dr. med.

Objavljeno: 10.12.2010.
tekst: Pošalji Isprintaj
Nakon prve epizode febrilne upale mokraćnih putova u djece, kombinacija dva testa, scintigrafije s dimerkapto-sukcinilnom kiselinom (DMSA) i ultrazvuka bubrega, može poštedjeti djecu cistoureterografije, pokazala je studija brazilskih autora objavljena u časopisu Urology.

Oni su pokazali da je kombinacija DMSA-e i ultrazvuka bubrega visoko učinkovita u identifikaciji vezikoureteralnog refluksa (VUR) visokog stupnja u ovoj skupini djece, uz izbjegavanje neugode koju izaziva izvođenje cistoureterografije. Smanjenje broja cistoureterografskih pregleda svakako bi moglo biti od velikog značaja, s obzirom da se radi o neugodnoj proceduri koja je iznimno traumatična za neku djecu i roditelje. U studiji koju su proveli, uspoređivali su nalaze cistoureterografslih pregleda, DMSA-e i ultrazvuka bubrega u 533 djece mlađe od 3 godine koja su imala prvu epizodu febrilne upale mokraćnih putova. Svaki ispitanik je bio podvrgnut svim trima pretragama, uz antibiotsku terapiju. Glavna mjera ishoda je bila prisutnost VUR-a stupnja 3 do 5. Gotovo polovica uključene djece (246 ili 46.2%) imalo je primarni VUR; uključujući njih 144 (27%) s refluksom visokog stupnja. Ultrazvučni pregled je bio patološki u 271 djeteta (51%): DMSA skenovi su bili patološki u 242 (45.4%). Autori su izvijestili da se pokazao, kao što su i očekivali, da su oba testa bila uspješnija u detekciji VUR-a visokog stupnja (dilatacijski) u odnosu na VUR niskog stupnja (nedilatacijski). Ultrazvuk je imao bolju osjetljivost, negativnu prediktivnu vrijednost i dijagnostički omjer šansi za VUR visokog stupnja, a vrijednosti su bile 83.3%, 90.8% odnosno 7.9%. 24 djece (16.7%) s VUR-om visokog stupnja je imalo normalan nalaz ultrazvuka. DMSA sken je izolirano imao osjetljivost kao i ultrazvuk, ali je imao bolju negativnu prediktivnu vrijednost (91.7%), kao i dijagnostički omjer šansi (10.9%). Primijenjeni samostalno ili u kombinaciji, oba testa su bila preciznija u detekciji VUR-a visokog stupnja u odnosu na VUR niskog stupnja. Ako se pretpostavi da su oba testa uredna tj. da su isključila VUR visokog stupnja, pozitivni rezultat jednog od testova ima osjetljivost 97%, negativnu prediktivnu vrijednost 97% i dijagnostički omjer šansi 25.3. U ovom ispitivanju, samo 9 od 144 djece s refluksom visokog stupnja je imalo oba testa uredna. Niti jedno dijete nije imalo dugotrajne komplikacije). Glavna ograničenja studije uključuju retrospektivni dizajn i vjerojatno uključenje skupine pacijenata koji imaju višu prevalenciju težeg refluksa, što je moglo doprinijeti prekomjernoj dijagnostičkog točnosti oba testa. Glavne prednosti studije su homogenost populacije i veliki uzorak. Dobiveni rezultati, pridruženi sličnim rezultatima prethodno objavljenih studija, pokazuju da pojava dilatacijskog VUR-a nije vjerojatna kada su nalazi DMSA skena i ultrazvuka bubrega uredni. Nadalje, ako se cistoureterografija izbjegava samo onda kada dijete ima pozitivan nalaz ultrazvuka ili DMSA skena, samo 366 djece u ovoj kohorti, umjesto njih 533 bilo bi izloženo ovoj neugodnoj proceduri. Osim toga, na taj način moglo bi se i znatno uštedjeti zaključuju autori.


[You must be registered and logged in to see this link.]

J Urol. 2010;185:258-263.

Vanbolničko liječenje male dojenčadi s febrilitetom i urinarnom infekcijom niskog rizika?

Ana Balažin, dr. med.

Objavljeno: 06.12.2010.
tekst: Pošalji Isprintaj
Jednomjesečna do dvomjesečna dojenčad s febrilitetom i infekcijom mokraćnih putova ne treba uvijek biti hospitalizirana nekoliko dana kao što je to uobičajeno, pokazalo je novo ispitivanje.

Zapravo, svega oko trećine takve dojenčadi je pod rizikom od razvoja ozbiljnih komplikacija ili bakterijemije. Za ostale pacijente niskoga rizika, čini se da je dovoljna jednodnevna hospitalizacija ili otpust iz bolnice odmah nakon početka antibiotske terapije. Kako bi napravili prediktivni model i identificirali dojenčad vrlo niskog rizika koja se prezentira u hitnim ambulantama, dr. Schnadower i kolege s medicinskog fakulteta u Washingtonu analizirali su medicinsku dokumentaciju iz 19 bolnica. U studiju su uključili 1895 dojenčadi u dobi od 29 do 60 dana koja su liječena zbog febriliteta i infekcije mokraćnih putova dokazane urinokulturom. Neželjeni događaji, kao što su smrt, šok, bakterijski meningitis, prijem u jedinicu intenzivnog liječenja, potreba za asistiranom ventilacijom ili druga značajnija komplikacija javljali su se u 2.8% slučajeva. Kliničari su dijagnosticirali bakterijemiju u 6.5% slučajeva. Medijan trajanja hospitalizacije je bio 3 dana. Jedan od faktora rizika za pojavu navedenih neželjenih događaja je bio podatak iz kliničkog statusa pri pregledu u hitnoj ambulanti, a odnosio se na opis "klinički bolesno dojenče". Drugi važan faktor je bio pozitivna anamneza na genitourinarne abnormalnosti, prethodne infekcije mokraćnih putova, bekterijemiju, meningitis, prematuritet ili tešku sistemsku bolest. Pacijenti koji nisu imali niti jedan od navedenih faktora rizika imali su vrlo nisku šansu za razvoj neželjenog događaja. Samo jedno dojenče iz ove skupine razvilo je neželjeni događaj, a radilo se o mogućoj dijagnozi meningitisa. Ovaj prediktivni model imao je osjetljivost 98%, a negativnu prediktivnu vrijednost 99.9%. Od 862 pacijenata koji su zadovoljili sve kriterije za svrstavanje u niski rizik, bakterijemija je bila prisutna u njih 28 (3.2%), a niti jedan nije imao drugih neželjenih događaja. Senzitivnost ovog modela je bila 77.2%, a negativna prediktivna vrijednost 96.8%. Započinjanje antibiotske terapije i kratka hospitalizacija (npr. tijekom 24 sata), unutar koje će se identificirati većina bakterijemija, čini se prikladnim načinom liječenja infekcija mokraćnih putova u ovoj skupini (niskorizične) dojenčadi. Alternativno, može se uzeti u obzir i izvanbolničko liječenje dugodjelujućim intramuskularnim antibioticima uz pažljivo praćenje nakon inicijalnog perioda opservacije, zaključili su autori.


Pediatrics doi:10.1542/peds.2010-0479

SAD: ADHD kod 10% djece


Objavljeno: 03.12.2010.
tekst: Pošalji Isprintaj
Podaci američke vlade pokazuju kako svako deseto dijete u dobi od 4 do 17 godina u toj zemlji ima poremećaj pozornosti s hiperaktivnošću (ADHD).

Riječ je o 22%-tnom povećanju broja djece s ADHD-om u odnosu na stanje zabilježeno prije nekoliko godina, što stručnjaci objašnjavaju povećanom sviješću o ovom poremećaju i boljim otkrivanjem pogođene djece. Prema novim podacima Centara za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), dvije trećine djece s ADHD-om prima lijekove. U istraživanju je sudjelovalo 73000 djece, a pokazalo se kako na izglede za prisutnost ADHD-a ne utječu prihodi obitelji niti etničko podrijetlo.


Yahoo News

Gljivična infekcija noktiju

doc. dr. sc. Liborija Lugović Mihić, dr. med., specijalist dermatovenerolog

Objavljeno: 03.12.2010.
tekst: Pošalji Isprintaj
Nokti su česta lokalizacija gljivičnih infekcija, pa su učestale i onihomikoze (Onychomycosis), infekcije noktiju gljivama. Takve promjene se obično javljaju na stopalima uslijed manje prozračnosti stopala, pri dugotrajnom nošenju nepropusne obuće i čarapa, deformitetima noktiju (pritisak cipela na pojedinim mjestima).
Gljivične infekcije kože stopala, koje kasnije redovito prelaze i na nokte, često se viđaju u sportaša, vojnika, građevinskih radnika, poljoprivrednika i sličnih zanimanja kod kojih se vrijeme provodi u vodonepropusnoj obući.

Gljivične infekcije su uobičajene kod starijih ljudi (poslije 40-te godine nokti rastu sporije i osjetljiviji su na infekcije), ali se mogu opaziti i u osoba srednje životne dobi dobrog zdravstvenog stanja. Navodi se da raširenost među odraslima iznosi 2 do 4%. Postoji veći rizik za razvoj gljivične infekcije na nožnim prstima ako se stopala jako znoje, te kod nošenja čarapa i cipela koje sprječavaju ventilaciju i ne upijaju znoj. Općenito, gljive (iako se u narodu govori "gljivice", u medicini se koristi biološki pojam gljive) više rastu gdje je toplo, vlažno i kod nedostatne prozračnosti. Infekcija se također može razviti kod hodanja bosih nogu po vlažnim inficiranim mjestima ili kao rezultat komplikacija drugih infekcija. Nastanku bolesti pogoduju oštećenja noktiju kao i poremećaji cirkulacije. Gljivične infekcije kože stopala, koje kasnije redovito prelaze i na nokte, često se viđaju u sportaša, vojnika, građevinskih radnika, poljoprivrednika i sličnih zanimanja kod kojih se vrijeme provodi u vodonepropusnoj obući.


Najčešći uzročnici onihomikoza
Važno je i spomenuti da je onihomikoza potencijalni fokus koji može izazvati i udaljene kožne reakcije ("id reakcije") u vidu pojave crvenila, osipa ili svrbeža na nekim drugim lokalizacijama.

Najčešći uzročnici onihomikoza su gljive roda Trichophyton, Candida, plijesni, rjeđe Edidermophyton i druge gljive. Često se uz onihomikoze javljaju ujedno i gljivične infekcije kože stopala ili dlanova, iako se one mogu pojaviti i samostalno. Klinička slika onihomikoza Promjene obično započinju na slobodnom rubu nokta i njegovim postraničnim dijelovima kao bjelkaste ili žućkaste mrlje koje se šire prema bazi nokta. U početnom stadiju infekcije najčešće se promijeni boja nokta uz tamnjenje nokta te nokat postaje zadebljan, iskrivljen i krhak. Gljivična infekcija postupno zahvaća veći dio nokta i može ga potpuno uništiti pa je nokat zadebljan, na dodir se mrvi ili se lako cijepi. Važno je i spomenuti da je onihomikoza potencijalni fokus koji može izazvati i udaljene kožne reakcije ("id reakcije") u vidu pojave crvenila, osipa ili svrbeža na nekim drugim lokalizacijama. U takvim slučajevima je potrebno sanirati gljivičnu infekciju kako bi se i navedene kožne promjene povukle.


Dijagnostika i liječenje onihomikoza
Od sistemske terapije najčešće se koriste derivati imidazola (npr. flukonazol i itrakonazol) i terbinafin.

Postavljanje dijagnoze je obično lako, ali je liječenje dugotrajno radi prethodno uništene ploče nokta i sporog rasta obnovljenog nokta. Općenito su dijagnoza i liječenje gljivičnih bolesti nokta relativni laki, ali traže strpljenje bolesnika. Dijagnoza se postavlja prema izgledu noktiju i porastu uzročnika u mikološkoj kulturi. Za analizu se uzima strugotina oštećenog nokta te se zatim mikroskopski analizira preparat (mikološki) koji je pozitivan ili negativan na gljive. Zatim se preparat uzgaja u mikološkoj kulturi i nakon oko 14 dana očitava vrsta gljiva koja je narasla u kulturi nokta. Kada gljivična infekcija noktiju jednom nastane, može se održati zadugo ako se ne liječi. Kod onihomikoze se najbolji rezultati postižu sistemskim preparatima (tablete) koji se daju ovisno o vrsti uzročnika, kliničkoj slici i općem stanju bolesnika, što će odrediti liječnik. Ti lijekovi počinju djelovati prilično brzo, ali za rast oštećenog nokta moraju proteći mjeseci, pa osobe mogu biti obeshrabrene pošto se naizgled ne vidi poboljšanje iako je zapravo postignut učinak liječenja. Od sistemske terapije najčešće se koriste derivati imidazola (npr. flukonazol i itrakonazol) i terbinafin, dok se u posljednje vrijeme rjeđe koriste neki drugi sistemski lijekovi kao što su grizeofulvin i ketokonazol Nakon primjene ovi lijekovi dospijevaju u kožu i nakupljaju se u inficiranom noktu kako bi iskorijenili gljivičnu infekciju, a obično uklanjaju infekciju za 4 do 12 mjeseci. Najčešće su uzimaju nekoliko mjeseci, što ovisi o vrsti lijeka i više faktora o čemu odlučuje liječnik. Kod takve terapije je potrebno kontrolirati jetrene nalaze prema određenom ritmu (kako odredi liječnik) Ovi lijekovi su učinkoviti, ali iznimno mogu imati neke nuspojave (npr. osip na koži, oštećenja jetre i dr) koje se rijetko javljaju. Moguće su i nepovoljne interakcije antimikotika sa drugim lijekovima (lijekovima koji sprječavaju zgrušavanje krvi i antialergijskim lijekovima). Također se daju i lokalni preparati (lokalni antimikotici), obično oni širokoga spektra kao klotrimazol, mikonazol ili nistatin, u obliku spreja ili tekućine (ne kreme). U obzir još dolazi 0,1%-tna vodena otopina gencijan violeta, te neki drugi antimikotički preparati i dezificijensi. Moguća je primjena i antigljivičnih lakova (amorolfin, ciklopiroks), iako je učinkovitost nešto slabija od sistemske terapije. Ponekad se kod rezistentne infekcija noktiju može predložiti odstranjenje nokta, nakon čega novi nokat naraste na svom mjestu. Liječenje gljivične infekcije noktiju može biti teško, a često je i ponovno javljanje infekcije. Da bi se one spriječile, treba provoditi dobru higijenu stopala: nokte držati suhima i čistima, kod jakog znojenja stopala često mijenjati čarape, koristiti antigljivični sprej ili puder za stopala i unutar cipela, izbjegavati hodanje bosih nogu blizu potencijalnog izvora gljivične infekcije, birati pouzdani manikerski i pedikerski salon, zamijeniti cipele zatvorenih prstiju sa cipelama otvorenih prstiju, prati ruke nakon dodira s inficiranim noktom i dr.


HKLD